By Morao bi Plenković znati da po definiciji demokracija pripada narodu i proistječe iz naroda, pa stoga i vlast pripada narodu, a oblikuje se da štiti interese tog naroda. U RH, vlast se je izneredila, postala je sama sebi svrhom, pače, ratuje protiv vlastitog naroda.
Obrušio se je tko zna po koji put Andrej Plenković na sve one koji ne misle kao i on. Ovaj puta vezano za najavljene prosvjede koji su organizirani iz samog HDZ i to upravo protiv njega i njegove politike i načina kako Plenković upravlja državom. Da je Plenković postao vlastodržac u to više nema sumnje. Gdje je nestao europski odgoj na koji se je Plenković pozivao, gdje je tolerancija i uljudnost. Premijer gubi konce i korake, ali radi vlastitih poteza i grešaka koje je sam učinio.
Narod je takav kakav je i političar ne bira narod već ga nasljeđuje. Nije se premijer prilagodio željama većine već po toj većini „udara“ sve jače nastojeći se dodvoriti „gospodarima“ koji sjede u Bruxellesu i Berlinu. Manje, više se zna što se očekuje od Hrvatske – nastavak rasprodaje preostale imovine, poslušnost pri izboru europskih ciljeva pa i onda kada su ovi potpuno u koliziji s hrvatskim nacionalnim interesima.
Ništa od Plenkovića, europejca kako bi on sam htio da ga zovu. Zadnja izjava koju je izgovorio kako mu drugi neće određivati put u politici graniči s vlastohlepnošću i podcjenjivački. Znamo li da Plenković jest „europejac“, ali samo onda kad brani interese masona u Europskom parlamentu i svoje interese.
Na žalost u svojoj blizini izabrao je upravo takve, poslušne i ljude bez skrupula.
Zanimljivo je bilo kako su Plenkovićevi ministri, pokušali odgovoriti Penavu da ne održi prosvjed u Vukovaru kojim bi potaknuo pravosuđe i MUP da rade svoj posao. Kako ne postoje nezavisne i neovisne institucije teško da bez protesta i pritisaka može išta učiniti.
Za početak treba pod hitno izvršiti smjene pojedinih policijskih načelnika i napraviti „rošadu“ u Državnom odvjetništvu. Javnost, napose obitelji pogubljenih ne može više čekati, dosta je bilo čekanja i rada bez rezultata. Što je rad bez rezultata već nerad. Dakle, mnogi nisu učinili ništa i Hrvatska više ne može dalje.
Neki dan Penava kaže kako prosvjed nije upućen protiv Andreja Plenkovića, „to je moja Vlada i najbolja je do sada“ govori Penava. No, nije to baš tako. Najavljeni prosvjed je upućen izravno protiv Andreja Plenkovića i ne treba tu više skrivati činjenice. To je jedina istina, jer ovaj je najodgovorniji za donošenje odluka i sva krivica u posljednje vrijeme se može pripisati njemu.
Nije Andrej Plenković ni blizu dr.Franji Tuđmanu. Različiti su to pogledi i vrijeme. Dr. Franjo Tuđman je bio državnik, političar i strateg. Prisjetimo se Tuđmanovih riječi; ”Uvijek i sve za Hrvatsku, a našu jedinu i vječnu Hrvatsku ni za što“!
Prisjetimo se Plenkovićevih riječi!? Tišina!
Nema Andrej Plenković prerogative za upravljanje državom, biva sve više vidljivo da je Plenković zalutao i da su ga doveli „slijepci“ isti kao i on.
Morao bi Plenković znati da po definiciji demokracija pripada narodu i proistječe iz naroda, pa stoga i vlast pripada narodu, a oblikuje se da štiti interese tog naroda. U RH, vlast se je izneredila, postala je sama sebi svrhom, pače, ratuje protiv vlastitog naroda.
Plenković je došao u RH, tko zna radi čijih i kojih interesa, ali da nije zaslužio voditi narod vidljivo je na svakom koraku.
Dirnula ga je i pogodila spoznaja da mu dio ljudi iz HDZ okreću leđa, dok drugi dio uživa u blagodatima preplaćenih mandata i klanjanju politici „zlatnog teleta“.
Jedina spoznaja za svako ozdravljenje je spoznaja o sebi samomu, a to Andrej Plenković ne vidi i ne razumije. Neće daleko Andrej Plenković, europejac, stići. Do narednih izbora kada bi se na demokratski način mogli riješiti Andreja Plenkovića – europejca.
Gdje su interesi velikih kompanija i zemalja za prostor RH, pa valjda u preostalim resursima kojima Hrvatska raspolaže, HEP –u i silnim nastojanjima za privatizacijom pod krinkom promjene odnosa i restrukturiranju, kao i maglovitoj mantri o novim investicijama.
Prisjetimo se skupine BORG i mailova koji su ugledali svijetlo dana. Kako je samo malo trebalo da se pod krinkom očuvanja INE privatizira HEP.
Ako se želi dobro RH, treba se pod hitno zaustaviti sva privatizacija i rasprodaja nacionalnog blaga, ovog što nam je preostalo, jer nestanu li resursi kojima raspolažemo, nestajemo kao narod, a od suverenosti Naroda, neće biti ništa. I tu je kraj hrvatske priče koja traje stoljećima.
Padom njemačke useljeničke politike pada i Andrej Plenković. Suprotno od nadanja Plenkovića i šačice istomišljenika oko njega o njihovoj dugovječnosti, vrijeme promjena se bliži. Hrvatska može i mora naprijed, ali bez europskih talibana.
Ekonomski rezultati kojima se hvali Plenkovićeva Vlada nemaju dugotrajan učinak. Industrijska proizvodnja pada, industrija nestaje i rastače se. Poznavatelji turističkih prilika u RH govore o stvarnom padu od nekih 10% u odnosu prema prošloj 2017. godini. Država nije znala radi lopovluka i interesa pojedinaca zaštititi svoje vitalne interese. Sve je došlo na naplatu, a srozavanje se nastavlja, mladi se iseljavaju.
Hidro elektrane „Velebit“ nije radi donošenja zakona radila punim kapacitetom sedam mjeseci. Učinjena je šteta, slučajna ili zlonamjerna, možda s ciljem da se napune džepovi uvoznicima električne energije u RH. Pitamo se da li je tu Vlada odgovorna da se radi birokratskih zavrzlama čini šteta građanima RH.
K tome, Plenković je glavni ideolog „novog poretka“, pa stoga i pogled na hrvatsku perspektivu je zavijen u magli. Srećom vitalni dio Europe se budi, jučer su željeli krađom glasova kazniti Mađarsku, no Orban im je odgovorio, Poljska je potvrdila da od kažnjavanja Mađarske nema ništa. Očekuju se reakcije Češke i Slovačke, Bugarska i Rumunjska nisu daleko, a Andrej Plenković, gdje je on, možda već sada traži neki novi narod.
Anđelko Jeličić
