Moj galebe…………

Tko se još ne sjeća pjesme Olivera Dragojevića kojom je i mnogima drugima Dragojević punio koncertne dvorane diljem Hrvatske.
Otišao je u nebeska prostranstva sa svojim stihovima, svojim glasom i virtuoznim prstima koji su prepletali tipke klavira.
Oliver je bio pjevač iz naroda satkanog u legendama, ziblji i pjesmi koja je kao nikad prije opjevala krš i kamen, maslinu i vale, krijeste i brodove, ljubavi i usamljene. Za svakoga ponešto kazao bi možda Oliver.
Život je jedan i živi se kako ga čovjek uredi za sebe, Oliverov život bio je more i koncerti na kojima je publika zajedno s njime pjevala pjesme, veselila se je i bila je dio pozornice. Oliver je to znao, njegova publika su bili stotine i tisuće mnogih, raznih generacija koji su se zaljubili u Oliverovu pjesmu, ponekad nalik baladama, tužaljkama, svakodnevnim pjesmama, ali nit jedne bez ljubavi kojom su bile ispunjene koncertne dvorane u kojima je nastupao Oliver Dragojević.
Kapetan pjesme i stiha, napustio nas je zauvijek, a njegove pjesme trajat će kroz generacije i kad više ne bude onih koji stihove znaju napamet, ostat će živa legenda satkana i opjevana, a zabilježena na nekim od slikovnih i tonskih zapisa.
Mirna ti noć, Galebe..