Hoče li birači kazniti Plenkovića , tek čemo vidjeti…

Tužne vijesti, iz dana u dan, tragedije se nižu.
 Još dva života, dva mlada čovjeka, nestanu u trenutku. Na poslu, na zadatku. Mi možemo samo suosjećati s tugom porodice, no pravu bol samo oni znaju. Kako gordo, negdje u mladosti zvuči, biti borbeni pilot.
Biti to u životu, san je mnogih dječaka, sasvim sigurno nitko ne predviđa, tako okrutni kraj.
Ništa u tome svemu ne znači ostavka gen. Krstičevića, 4 mladića više nema.
Ne vrijedi se bahatiti u politici još se sjećamo Kolindine kampanje, ona se rugala Milanoviću da su u njegovom mandatu avioni padali s neba.
Neodgovorna izjava, iskorištena za osobnu promociju, vrlo ružna eto i kažnjena od birača.
Hoće li birači kazniti Plenkovića, tek ćemo vidjeti. Njegov nivo bahaćenja, nadmašio je valjda, sve političare do sada.
Njegov istup, jučer na Markovom trgu, nije istup državnika Europskih razmjera, već nekog lokalnog šerifa. Njegov podcjenjivački odnos prema izabranim zastupnicima, Skupštine grada Zagreba, pa kamion sa šmrkom, pa sendviči na kraju, jako je loše odigrana predstava.
Ali i zadnji pokušaji, kojima želi kupiti, glasače, tzv. nacionalna mirovina, za osobe starije životne dobi, koji nisu nikada radili, a već su pokriveni socijalnim programom, isto je pokušaj, u zadnji čas pridobiti još nekog. Ovaj zakon trebao bi se izglasati sada, a stupio bi na snagu 2021, u nikada neizvjesnijoj situaciji. Nikad u nepovoljnijoj situaciji za brojne umirovljenike iz rada, koji ne mogu živjeti od mirovine, no i mnogi građani koji su imali posao, strepe, da neće imati uskoro čime platiti režije.
Jučer prosvjed autoprijevoznika u Puli, mnogi ljudi ostali su bez prihoda, zaduženi, autobusi kupljeni na lizing, stoje na parkiralištu.
Nije vrijeme za bahaćenje, nije vrijeme za političku promociju obećanjima,
koje se neće moći ispuniti.
Skoro pa nema ničeg ,što nam nisu već obećali, i radna mjesta za sve, i standard Švicarske, iskorijeniti korupciju, smanjiti namete i poreze, smanjiti broj općina i županija, povećati mirovine i plaće. Ništa se od toga nije stvarno dogodilo, u lijepim obećanjima skrivala se figa, narugali su se životima mnogih građana. Ljudi su dobili neko siće u novčaniku a puno veće cijene u dućanu. Za svaku kunu, koju je Vlada dala kao povećanje, unaprijed je smislila plan, kako ju uzeti natrag.
Jedan bivši ministar jučer je rekao jednu rečenicu, koja oslikava svu tragediju, našeg društva sada.
Bivši ministar Tolušić, rekao je jučer, da zauvijek napušta politiku, kao razlog naveo je, da ne želi biti u politici, samo zbog sebe.
Ova njegova rečenica moralni je čin, veći od ostavke generala Krstičevića, nije uzrokovana tragedijom, gubitka života, već kolektivnom tragedijom iscrpljenih građana.
Kada bi Premijer Plenković imao, bar malu dozu samokritičkog ponašanja, morao bi vagnuti, što su građani dobili, njegovim načinom vođenja države.,koliku je sigurnost,osigurala država građanima, kada se sve srušilo  za dva mjeseca, zdravstvene krize.
Bahato ponašanje, u ovim teškim vremenima, nije način da se pridobe ljudi.
Opasno se prispodobio, svom koalicijskom partneru, gradonačelniku Bandiću, koristi njegove isprobane metode.
No, obojica su zaboravila, da za vozača kamiona, koji je došao s vodenim šmrkom na Markov trg, već sljedeći mjesec, nemaju novaca za njegovu plaču, a on će usmjeriti šmrk, svojim rukama, njemu treba posao s plaćom na vrijeme, nikakva isprazna tlapnja, nikakva nova obećanja.
Ovaj put na biralištima će biti vrlo ozbiljna atmosfera, teško da će ljude zavarati predizborna lakrdija, ovaj će put, manje biti više, nikoga više neće pridobiti nasmijana lica s plakata, dosta je veselog šarenila, vraćamo  se u crno bijeli svijet,  a tamo vladaju okrutni zakoni :
Ili imaš ili nemaš.
Dragica Trumbetaš