Dok se se pripreme za lokalne izbore odvijaju u pozadini , slike…

Da ljudi znaju iskoristiti trenutak, da se znaju nametnuti,
vidimo iz primjera vjeroučitelja Miletića.
U vrlo kratkom vremenu, vinuo se u političke visine, postao je zastupnik u Saboru,a istakao se samo jednim adrenalinskim govorom, bez neke poruke,na prosvjedu u Zagrebu.
Iako je u Saboru za sada zapažen, jedino po pretijesnom kaputiću, već želi postati gradonačelnik Rijeke. Bio je u pravo vrijeme na
pravom mjestu, rekao bi Izet, u popularnoj seriji Lud, zbunjen normalan,
štrajk mu je došao kao poručen! “
No daleko od toga da je on sam tvorac iznenadnog velikog uspjeha, uveliko su mu pomogli glasači, obični mali ljudi koji u njemu vide nešto što je on sakrio u svoj kaputić.
U Zagrebu ista priča, vladajući ispipavaju koji bi kandidat najbolje” sjeo” na poziciji gradonačelnika. Sadašnji je u totalnoj nemilosti, em se boji da mu pravosudni policajci ne pozvone na vrata, em su mu prijetnja i vrtićke tete koje nisu dobile plaču, jer je gradska blagajna prazna.
Blagajna se ispraznila jer je grad kupio sapun i toaletni papir za škole.
Naš Mile poskliznuo se na toaletnom papiru.
Izredali se novi kandidati, od ministra Beroša pa do najnovijeg anonimca, kojemu je jedina poznata točka iz životopisa da je prijatelj dr, Prgometa i da je rođen u Sarajevu.
Dok se pripreme za lokalne izbore odvijaju u pozadini, slike ispred bolnice na Srebrnjaku vračaju nas u “priče iz davnina”.
Tamo ljudi pod vedrim nebom i po suncu i mjesečini, čekaju s bolesnom djecom, medicinske sestre pokušavaju vaditi krv, bolesnoj djeci na klupicama u parkiću ispred.
No i klupice su rijetkost, sretni su oni koji ih dohvate, ostali stoje satima s bolesnom djecom u naručju ili sjede na betonu.
Naravno da bogati imaju izbor, privatne klinike za brzu dijagnostiku s plačanjem na beskontaktne kartice ili na police privatnih zdravstvenih osiguranja, koja su svoje klijente našle u firmama koje se financiraju iz proračuna.
Novci olako iz države prelaze u privatne džepove i nikoga nije briga što ljudi gube pravo na pravodobno liječenje, zbog sve siromašnijeg zdravstva.
Uskoro su novi lokalni izbori, ovaj put moramo izabrati, da nam gradove vode ljudi, marljivi, pošteni, pametni, one koji su prijatelji vrtićkih teta i školskih spremačica, graditelja bolnica a ne poznavaoce vrhunskih vina, dobrih restorana i skupocjenih automobila.
Zagrepčani moraju stvoriti nove razglednice grada, o njima ovisi,
hoće li na slikama iz metropole, biti nasmijanih ljudi!
Dragica Trumbetaš