By Koncem 80-tih u Srbiji latinica i ćirilica koristile su se u pomirljivoj relaciji, neriješeno ili 50:50.
Primjerice, list ‘Politika’ je uvijek izlazila na ćirilici, a velika većina ostalih novina na latinici, dok su knjige u pravilu bile tiskale na latinici. Sve u svemu već jedno stoljeće latinica je drugo pismo u Srbiji.
Prema istraživanju iz 2014. i srpski srednjoškolci preferiraju latinicu jer im je ‘potrebna za učenje engleskog i latinskog jezika, matematičke i kemijske formule’….ali i kao jezik elektroničke komunikacije, računala i mobilnih telefona.
Dakle, latinica nije strano tijelo u Srbiji a ćirilica će uvijek biti dio srpskog identiteta kao što je i glagoljica dio hrvatskog, samo što se ne rabi.
Srpska jezična politika nije puristička i sumanuta ideja da se sada(2014.g.) zakonski poništi stoljeće upotrebe latinice čini se osuđenom na propast.
‘Pseći suverenitet’, odnosno zašto psi ‘svoj’ teritorij obilježavaju urinom, pišalinom?
-Nema odraslog psa mužjaka koji, kada ga pustimo s povodca, ne obilježi ugao, drvo, stup tako da ih smoči svojim urinom. Time pas želi ostaviti svoj znak ostalim psima kao prijetnju, vijest da se na tom mjestu nalazi ‘on’, pas-gospodar. Alfa-mužjak dizanjem noge ostavlja trag na većoj visini od ostalih. Ta pojava je također naslijeđe predaka: da se ostavi trag ili znak po kojemu bi se čopor ravnao. Taj postupak je podsvijesno izazvan instinktom autorizirane supremacije.
Zašto to čine psi-mužjaci a ne kuje?
U većini slučajeva vođe psećeg čopora su bili mužjaci, koji su davali orijentaciju cijelom čoporu tako da su na križanjima staza obilježavali teren grebanjem i uriniranjem. Tu pojavu nalazimo i kod svih divljih mačaka, lavova, tigrova, leoparda itd. pa kad se jednom zapišaju makar i po tuđem teritoriju, zubima, noktima i režanjem će se boriti za označeni teritorij smatrajući ga svojim!
Obično životinje oponašaju ljude dok na ovim prostorima barbari s istoka poprimaju živinske navike ponašanja!
Usporedba:
Vođa srpske manjine u Hrvatskoj, velikosrpski alfa-mužjak Milorad Pupovac, ‘zubima, noktima i režanjem’ se upinje za uvođenje ćirilice u Vukovaru premda nikad neće priznati da su ‘njegovi’ ćirilični četnici bili upravo ‘čopor divljih pasa’ u agresiji na tuđu….našu svetu hrvatsku zemlju.
Doduše, njegovi sunarodnjaci, četnički palikuće i ubojice, nisu doslovno urinirali po razorenom Vukovaru ali su zato odmah po okupaciji a pod palicom ratnog gradonačelnika Vojislava Stanimirovića promijenili nazive svih ulica tog grada heroja u ‘ćirilične’. Primjerice ulicu Stjepana Radića preimenovali su u ćiriličnu ulicu Radićevog ubojice Puniše Račića…..i usred Vukovara naćulili spomenik ćiriličnog četničkog đenerala Draže Mhailovića.
Ćirilicom je bio inficiran, bukvalno rečeno zapišan, cijeli hrvatski grad Vukovar; notorni ‘pseći suverenitet’!
Iako nisu urinirali četnički ‘divlji psi’ su jednako odurno pljuvali po silovanim ženama Vukovara.
Evo što priča višekratno silovana Ružica Erdelji, skr.:
‘Vojni policajci su nekako osposobili autobus kojim su nas prevezli u vukovarsku vojarnu. … Jedan dan Vojislav Stanimirović(ratni gradonačelnik Vukovara), Dokmanović, Hadžić, došli su u krug vojarne, pljuvali su nas i govorili da je ovo sveto srpsko tlo. Plakale smo i šutjele. Danima su nas mučili, noćima prijetili, ali sam uspjela da me više ne odvedu ni u jednu kuću’, navela je.
Kako pravoslavna crkva gleda na ‘ćirilične’ posjede?
-Svakako megalomanski odnosno velikosrpski što se najbolje vidi iz jedne od brojnih izjava bačkog patrijarha Irineja, konzultanta pape Franje u ‘slučaju Stepinac’:„Gdje god žive Srbi, to je Srbija(Srbija sve do Tokija, nap. a.), bilo u Srbiji, bilo u BiH, Vojvodini, Crnoj Gori ili drugim mjestima“, kazao je poglavar SPC-a na beogradskom sajmu knjiga gdje je sudjelovao u promociji publikacije o stradanju Srba na području BiH u 20. stoljeću.
I dodao još kako smatra „tragičnim ponašanje braće rimokatolika koji su izazvali najveća stradanja Srba, a pritom nisu nikada iskazali kajanje niti uputili ispriku!“
Podsjeti nas to na vrijeme kad smo se kao djeca natjecali tko će imati najduži mlaz kod uriniranja….tko će biti šampion?
Ako ništa drugo, svojim izjavama preosvešteni patrijarh Irinej svakako je šampion u dalekometnom političkom uriniranju. On čak u svojim izjavama i ne spominje suverenu državu Hrvatsku nego tek ‘vekovna’ srpska ognjišta Like, Dalmacije, Korduna i Banije….sukladno ratnom zločincu Voji Šešelju i njegovoj ‘demarkacionoj’ crti Virovitica-Karlovac-Karlobag!
Zaključimo…
Figurativno rečeno ćirilica bi mogla ‘ući u Vukovar’ tek onda kad Milorad Pupovac doživi katarzu pa prizna srbijansku agresiju na, i njegovu, domovinu Hrvatsku, odnosno tek onda kad srbijanski ‘alfa-mužjaci’ postupe onako kako je to učinio kninski stomatolog-vođa balvan revolucije, Milan Babić u haškom zatvoru prije svog suicida, citat:
„Izlazim pred ovaj Tribunal sa dubokim osjećanjem sramote i kajanja. Dozvolio sam sebi sudjelovati u progonu najgore vrste protiv ljudi samo zato što su bili Hrvati a ne Srbi. Žaljenje koje osjećam zbog toga je bol sa kojim moram živjeti ostatak života.
Molim moju braću Hrvate da oproste braći Srbima. Preklinjem moj srpski narod da ostavi prošlost iza sebe i okrene se budućnosti gdje će dobro, suosjećanje i pravda na neki način olakšati rezultate zla u kojemu sam i sam sudjelovao.“
Dok se to ne desi, prijedlog uvođenja ćirilice u Vukovar opasna je politička provokacija slična onoj Tomislava Nikolića-Grobara o Vukovaru kao srpskom gradu. Što je doista Tomislav Nikolić rekao za Frankfurter Allgemeine Zeitung (2012.g.), ekskluzivno za HTV kazao je sam autor intervjua Michael Martens:
-Pitao sam Nikolića zna li da danas u Vukovaru ima više Srba nego prije 10 ili 15 godina te da se tamo Hrvati neće vratiti, a Srbi hoće.
Nikolić mi je odgovorio, citiram:
„To je zato što je Vukovar bio srpski grad, nemaju se što tamo Hrvati vratiti”. Martens je potvrdio da postoji audio-zapis tog intervjua ako bude bilo kakvih sumnji. Nikolić mu je čak i odgovorio da mu za objavu ne treba autorizacija.
I još nešto za kraj…
Evo kakvu bi poruku trebalo uputiti provokatorima Pupovčeve provenijencije ali i svim ‘alfa-mužjacima’ velikosrpske politike:
-Prestanite već jednom ćirilicom ‘urinirati’ po bijelim križevima grada-heroja kojeg ste poput Hiroshime sravnili sa zemljom, rane su preduboke i preteške da bi se taj zločin zaboravio.
Cijela Hrvatska je u studenom 1991. sa zebnjom u srcu promatrala ulazak krvožednih četničkih hordi u razoreni grad…pod crnim barjakom s mrtvačkom glavom i ćiriličnim napisom…sloboda ili smrt!
Dileme u toj prijetećoj ćiriličnoj poruci nije bilo, smrt je bila jedna od preferiranih opcija uz etnički progon i sužanjstvo po srbijanskim kazamatima, do danas nepriznatim!
Srpanj 2019. Damir Kalafatić
