BOGUMILSTVO – Najstarija Vjera HRVATA…

Kroz cijelu ljudsku povijest ime Bogumila/Bogomila je objašnjavano na puno različitih načina, a posebno, od onih, koji su pokrali i prisvojili neke od njihovih naučavanja, te ih mučki istrebljivali. U tom poslu, tijekom zadnjih 13 stoljeća, najviše je prednjačila rimo-katolička crkva i Pape! Izvorne podatke koje sam, sam, a i uz pripomoć mnogih hrvatskih znanstvenika prikupio, za 34 godine izučavanja ove Prve i Najstarije Vjere u Hrvata, sa svakom sigurnošću, mogu potvrditi da su najbliži istini ili istinitijem objašnjenju, već svi drugi, koji su mahom prepisivali jedan od drugoga — oduzimajući ili dodajući — postvake koje su, izmišljali, kako bi prikazali da su, baš oni, ispravnijeg tumačenja njihove neke bolje vjere, a Bogumile prikazali krivovjernicima.

Naprosto je začuđujuće, da se još i u našem vremenu, takve lažne tvrdnje uopće i uporno objavljuju i svakim danom mašu izmišljenim listinama Azijatsko-Arapsko-Semitskih tz. Proroka i njihovih priča. Žalosno je, da su kod Hrvata najgrlatiji oni koji namanje znaju išta o narodu Hrvata, njegovoj izvornosti i hrvatskom bogoštovlju. Sve to ide na uštrb Iskonskoj Vjeri Hrvata i Prvom Kršćanstvu, nama poznatom na kugli zemaljskoj! Jer ako su Hrvati, a činjenica je da jesu, jedan stari ili možda najstariji narod, kako to da im se niječe njihova izvornost, te nameću tuđa uvjerenja, kao jedina i spasonosna? Ovo činiše osvajači tijekom krvavih ratova, koji se eto, ni početkom 3. tisućljeća nisu smirili. U našoj Bosni sudaraju se Tri Laži — Tri tuđe Vjere ( V. Nazor ), a mi trpimo!

Kako bi što bolje razumili sve o Bogumilima, morate posebnu pozornost posvetiti, izvorima i nadnevcima, kada se sve to događalo! Također, je nepošteno i jednostrano, uzimati za istinu vjerske navode, njihova naučavanja i sve dogme kojima se služe, samo zato, što im je: neki Bog u nekom Nebu u neko Doba to najavio? Takva tz. Božanska Navješćenja su se događala u snu i to uglavnom između: pola noći i zore ( vidi Bibliju i Kuran ), dakle kada se dobro i tvrdo spava, te sva pričinjavanja su plod snova, a ne stvarnosti! Sve dogme su umno smišljene, te su plod izmišljotina, a ne činjenica!
Bogumilstvo nije izmišljotina nego slijed stavnih Prirodnih/Božjih zakona i očuvanja istih, koji se sami po sebi isprepliću kroz svaku poru ljudskog života na zemlji. Ono nije najednom nastalo, kao neka odmetička vjera ili sekta, kako ga vole pikazati, već je, potvrdno: Izvorna Vjera bijelih ljudi osnovana davno u praskozorju ljudske uljudbe, davnih tisućljeća, baš ovdje u našoj Domovini Hrvata! Stoga odbacujem, ičije tvrdnje i sve njihove podlo smišljene pričice o Bogumilstvu, jer imaju samo jedan cilj: uništiti svaku pomisao o postojanju, kako bi mogli širiti svoje osvajačko-politički-vjerske dogme i sve laži s kojima su nas, dobrano obuzeli, a tijekom prošlih stoljeća i u sužanjstvo stavili.

B POZNATI PISCI O BOGUMILSTVU

Radi opsežnosti ovog naslova i njegove povijesne značajnice, navest ću samo neka poznata imena pisaca, koji su svi bili različitih životnih nazora. Neki su istraživali vrlo pomno i s najvećom željom za istinom, a neki su samo onako objašnjavali pojmove, kako su sami mislili, da su se događali!

1. Dr. Dominik Mandić
Franjevački svećenik, istraživatelj i pisac o Bogumilstvu. Živio i radio u Chicagu, USA. U Zavodu ZIRAL izdano oko 90 knjiga, uglavnom o Hrvatskoj Povijesti i Vjerama, a o Bogumilstvu, posebno. Na svim područjima radilo je 76 Svećenika i Povijesničara! Upoznao sam Dr. Mandića 1972 g. u Chicagu! Bio je veliki mason u Hrvata i jedan od tvoraca SHS 1918, zajedno s tz. Jugoslavenskim Odborom u Londonu!
Ponudio sam mu da bude Stožernik Odbora za prikupljaneje novčane pomoći udovicama Bugujanskih Boraca 1972, što je odbio izgovorom; da je star i da ne radi takve poslove. Toliko o njegovu velikom hrvatskom rodoljublju! Južni Slaven – vazda Južni Slaven!
2. Prof. Pero Tutavac-Bilić
Sveučilišni profesor u Buenos Airesu, Argentina. Pisac mnogih knjiga o Staroj Hrvatskoj: Uljudbi, Dalmaciji, Bogumilstvu, Ikavici! Pisao pjesme i štovao Ikavicu, kao narodno pismo! Bio moj učitelj i poseban prijatelj!

3. Šimun Matija Bogdanić
Najrazličitiji i poseban: Povijesni Istraživatelj, Pjesnik, Mitolog i Pisac! Imao sam sreću raditi i surađivati s njim, pune 34 godine, jer smo živjeli u Hamiltonu, Ontario u Kanadi. Puno sam naučio od njega i smatram ga pravim i izvornim DID-om Bogumila! Bio je najveći hrvatski Mitolog, Izvrsnik i Mudroslov!

4. Dr. Ante Pavelić – Poglavnik
Mnogim hrvatskim piscima i povijesničarima nije poznato da je Poglavnik izučavao Bogumilstvo više od 40 godina. Prema vlastitom iskazu njegovih kćeri: Višnje i Mirjane, te pokojnog sina Velimira, on je imao u Rukopisima oko 14 knjiga posvećenih Bogumilima! Godine 1957 u Buenos Airesu u Argentini – sve Rukopise – mu je pokrao Franjo Nevistić – franjevački svećenik iz Chicaga, koji je bio njegov čest kućni gost! Taj isti Nevistić bio je i urednik katoličke novine Danice iz Chicaga. To sam čuo od svih troje njegove djece, koje sam dobro poznavao. Ante je spram Rima i njihovih interesa, imao uvijek, samo loše mišljenje, jer je uvidio da je i on sam bio žrtva vlastitih zabluda, kobnim Rimskim Ugovorom 1941 godine. Mislim da rimske Pape dobro čuvaju sve njegove Rukopise o Bogumilima, jer samo tako mogu razviti svoju obranu za sva zlodjela koja su počinili u Bosni, tijekom Srednjeg Vijeka i svih 14 Križarskih Ratova koji su upravljani iz Rima, do pogubljena i Po-Rimljančenja i zadnjeg hrvatskog Bogumila u nas.

5. Dr. Ivo Pilar
U Zagrebu postoji Povijesni Institut s imenom ‘Dr. Ivo Pilar’! Njega se smatra jednim od najboljih istraživatelja Bogumilstva. Njegovi govori:
a) Bogumilstvo – kao Religiozni Problem, Veljače 10. 1927 g.
b) Bogumilstvo – kao Socijalni i Politički Problem, 10. Ožujka 1927 godine, vrlo su
poučani i povijesno znakoviti.

6. Augustin TIN Ujević
Svima poznati i jedan od naboljih hrvatskih pjesnika. O njemu je nepotrebno posebno naglašavati koliku je ljubav imao prema Bogumilima. Dosta je pisao o njima, ali imao malo izvora, tako da nikada nije objavljena ikakva zbirka ili možda cjelovita radnja na ovu temu! Velika šteta što takvom geniju nisu bili dostupni bolji uvjeti rada!

7. Miroslav Krleža – Bard
On je puno pisao o Bogumilima i stvarno vjerovao da su prvi i pravi kršćani. Iako sam nevjernik, prema Bogumilima je imao veliko poštovanje, pa je čak pred smrt 1982 g. molio pjesnike da obnove Bogumilstvo, tu staru hrvatsku Vjeru, kako bi ujedinili sve Hrvate, koji su podpali pod Tri Tuđe Vjere, stjecajem nesretne povijesti!

8. Fra. Leo Petrović
Ovaj hercegovački franjevac istakao se u ‘obrani’ bosanskih krstjana. On pisaše da: bosanski krstjani nisu bili krivovjernici, već pravovjerni kršćani, koji nisu pripadali pravoslavnim istočnjačkim crkvama, već da su samo ogranak katoličke crkve rimskog obreda! U Sarajevu 1953. godine izdano je njegovo posmrtno djelo ‘Kršćani Bosanske Crkve’ u kojem nastoji dokazati da su Bogumili, ustvari rimo-katolici, sa samo drugim crkvenim obredima. Oni su tz. ‘Benediktanci’ sa Staro-slavenskom službom Božjom! Dakle, imamo i rimo-katoličkog popa, koji igra ulogu Trojanskog Konja, a sve Papi za uslugu, kako bi ispalo da su Bogumili samo malo posrnuli i odmetnuli se od tz. svete rimske crkve i Pape!

9. Postoji još puno vrsnih Bogumilskih pisaca iz: današnje R. Hrvatske i Bosne, Rusije (Lav Tolstoj), Indije (Mahatma Ghandi), Bugarske (Prof. Jurij Ivanov), Makedonije, Česke, Italije, Francuske, Španjolske i drugih zemalja, dokle god je Bogumilstvo bilo doprlo! Nemoguće je poredati sve pisce o Bogumilima kroz cijelu povijest. Svima je, uglavnom, značajno, da su Bogumile zvali krovovjernicima, a da za takve tvrdnje nisu imali, baš nikakvih valjanih podataka, što će reći, da su: radili, pisali u vremenima jakih Imperija, Političkih Kuća u kojima je zapadna i istočna rimska crkva, a kasnije i Islam bila državna snaga, a svećenstvo i hođže jedini koje se moralo slušati. Žalosne li Povijesti ljudske!

C Nastanak BOGUMILA — prema tvrdnjama Rimo-Katoličkih Svećenika

Iz većine dosadašnjih hrvatskih i tuđih izvora i napisa, vidno je, a oni tvrde, da je Bogumilstvo Hrvatima došlo od Bugarskog Popa Jeremije, koji se preimenovao u Popa Bogumila, pa po njemu i nastaje ime Bogumil? Dakle došlo je k nama u Bosnu krajem 10. stoljeća za vladanja bugarskog cara Petra (927-969) u Makedoniji, koja je tada bila pod bugarskom vlašću.

Dr. Dominik Mandić piše na str. 155 u knjizi ‘Bogumilska Crkva Bosanksih Krstjana’ da je 1001 godine ili u početku drugog tisućljeću, postavljen Prvi Did: Jeremija a drugi bio Azarija! To su dva staro-zavjetna imena koje su upotrebljavali Bugari, a napose u Makediniji. Slijedeća imena su podpuno hrvatska! Tako tvrdi Dr. D. Mandić, najpoštovaniji među mnogim hrvatskim Bogumilolozima!

Bogumile nazivahu heretički (krivobjerni) pokret, koji je širio krivovjerje, jer nisu priznavali učenja ‘pravojerne’ rimo-katoličke crkve i nisu priznavali ništa od njihovih dogmi, a posebice vjeru u jednoga Boga i njegova sina Isusa Krista i njegovu djevicu Mater. Bogumili su Katarsko-Patarenski Pokret, po načelima Perzijanskog/Iranskog Mani/Manihej (216-277 g), po kojem je dobilo ime Novo-Manehejci, a osnova vjere je: dvojnost (dualizam), vjera u dobro i zlo! On je bio vrlo učena osoba iz kraljevske porodice Arsakida u gradu Mardina u Mezopotamiji.

Bogumili su smatrali; Stari i Novi židovski Zavjet, djelom sotone/vraga, djelom tame i zla! Bogumili ne poštuju: ni sakramente, ni križ, ni ikone, niti svećenike na čelu s biskupima, ne priznaju crkvene zgrade — kao domove Božje, odbacuju sve kultove, a posebice onaj o Mariji, Isusu i bilo kakve svece, proglašavane od Pape! Niječu da postoji čistilište, a tz. svete slike smatraju idolatrijom! Mrzili su crkvena zvona i zvali ih sotonske trube!

Bogumilstvo je ustvari novo-manehejstvo koje je nastalo mješajući kršćanske zasade s pavlićanskim*(ime dobili po sv. Pavlu) i manehejskim zabludama! Papa, Pio II. (1458-1464 g.) u svojoj Kozmografiji iz prvih godina svoga papinstva, o bosanskim krivovjernicima kaže: u Bosni su oni zao rod ljudi, koji uče da su dva počela: dobro i zlo! Oni su neprimjerni i neučeni! Prosti i nevrijedni krivovjerci! Te krivovjerce treba što prije prekrstiti ili u vojnoj sili poraziti! Tamo gdje bi Bogumili pružali odpor, Papa je slao svoje misionare, uglavnom Benediktance, a kasnije Franjevce, koji su živili sličnim pokorničkim životom, kao i Bogumili. Oni su Papi odkucavali broj Bogumila, a ovaj onda slao dodatne vojske novih Križara.
Do istrebljenja zadnjeg Bogumila, Papa je na Bosnu poslo 14 Križarskih Vojni. Godine 1451. hvarski biskup Toma Tomašić (Tomassini), stalni papin legat u Bosni, pisao je svetom Ivanu Kapistranu: ‘da u Bosni krivovjerci isčezavaju kao vosak na suncu, gdje god dođu Franjevci’.

D Nastanak BOGUMILA — prema tvrdnjama Pravoslavnih Popova

Stevan Nemanja 1185. g. protjerao je Bogumile iz Raške, te više nisu imali utjecaj na Srbe. Srbskim zemljama je vladao Stevan Prvovenčani, a njegov brat Sava prosvjećivao je Srbe u kršćanstvu. Srbi su se pribojavali Bogumila, jer je njihov nauk bio rasprostranjen od: Bugarske-Makedonije-Italije-Francuske-Austrije-Mađarske, pa sve do južnog dijela današnje Njemačke! Srbin, Božidar Petranović (iz Dalmacije), govoraše za Bogumile: oni su od pokrštenja bili pravovjernici istočnog obreda, samo se u njih uvukao manehejizam, ali se ipak pretvorila u Narodnu Pravoslavnu Crkvu, zadržavši samo neke stare oznake?!

Na ovakve i slične, posve neutemeljene rasprave i raščlambe, nije vrijedno trošiti vrijeme, jer kod takvih naroda kod kojih: povijesnica, vrijeme događanja i svi popratni dokazni materijali, ništa ne znače, svaka međusobna usputna dokazivanja bila bi samo gubljenje vremena. Nažalost, lažovi u današnje vrijeme, podpomognuti novcem, snagom sile i izravnim utjecajima na društva, puno bolje prolaze. Za Srbe je značajno, da je sve na Balkanu Srbsko, pa i Bog je Srbin! Pametnu čovjeku ne treba nikakvih objašnjenja, za ovakve nebuloze!

E Nastanak BOGUMILA — prema tvrdnjama Bosanskih Islamskih Hođža

Bosanski Bogumilski krstjani bili su gnostičko-manehejski nasljednici, koji su imali princip-dobra i princip-zla! Osuđivali su ratove i svako ubijanje ljudi, a i životinja. Zabranjivali su davanje svake milostinje, smatrajući da je to najniži oblik pomoći. Svoje kuće zovu hiže, u kojoj se nalazi starac. Bogumilstvo je u Bosni bilo najrašireniji oblik vjervoanja. Svi su Bosanski (Banovi) u narodu poznati kao Kraljevi, bili Pravi Bogumila. Neizbježna je i velika istina, da su Bogumili u Bosni bili glavni stup srednjovjekovne Bosanske Države.

S pravom se može ustvrditi da su Bogumili smetali svim osvajačima, jer ih je narod kao takve i doživljavao. Bosna je tijekom svoje povijesti uvijek samo napadana zbog tz. krivovjerja! Poslije Stjepana Tvrtka, stanje se izmjenilo. Na pozornici stupaju inkvizitori i križarske vojne, predvođeni Franjevcima tz. ‘Mala Braća’, koji su privoljeli neke plemiće na svoju stranu i tako svesrdno radili na razbijanju odnosa državne vlasti i naroda u cjelini. Većina bosanskih Bogumilologa dosta čvrsto stoji uz svoju bosansku crkvu, ali u nedostatku vjerodostojih materijala nemaju podpun uvid, jer su svi dokumenti: ili nestali ili odneseni u Rim i Carigrad! Znano je, da su većina Bogumila prihvatili, rađe Islam, nego rimsku crkvu, poslije su Turci podpuno osvojili Bosnu! To najbolje piše svećenik Mandić u svim svojim knjigama posvećenim Bogumilima! Islam im se činio malo mekši, jer nisu imali puno dogmi u svojim vjerskim obredima.

F Nastanak BOGUMILA — prema znanstvenoj tvrdnji Hrvatskih Bogumilologa — Vladimira Baotića i drugih — Najstarija tumačenja do sada!

Iskonsko Bogumilstvo nema nikakve veze s nekim bugarskim popom Bogumilom, jer se radi o desetinama tisuća godina razlike. Naime, Višeboštva i Jednoboštva nastaju sa samim postankom čovjeka i razvojem njegove uljudbe. To kako su ove tri različite vjere prikazali naše bosanske Bogumile je isključivo imalo političku narav, jer je Bosna, bila i ostala, središnjica oko koje se vrti sila osvajača, poradi njezinog položaja.

Nadalje, izričito upinjanje prstom kako je Bogumilstvo krivovjerje i loš nauk i ne može doći iz usta doli onih kojima su oni smetali! Prednjačili su Rim i Carigrad, jer iz njihovih središnjica dolaze osvajači koji putem svoje vjere osvajaju svijet. U njihovim vjeskim načelima osnovica je: širiti njihovu priču po cijelom svijetu, bez obzira na cijenu, jer, tako im je taj njihov Prorok nagovijestio! U najmanju ruku, te vjere i nisu ništa drugo, već osvajačke snage i produžena ruka zemaljskih sila koje uvijek imaju krvavi završetak. Bosna je najbolji primjer i danas takve vjerske politike.

Dokaznim pismenim i arheološkim nalazima (DNK-potvrdom), možemo sa sigurnosšću potvrditi da je ime BOGUMIL došlo od same riječi Bogu–Mili: čovjek, te i narod! Naime, stari Hrvati su vjerovali u BOGA Sunca, koje je i izvor svakog života! Izvor svega na ovoj zemlji! Bogumilstvo je od početka našeg postojanja izravno isprepleteno s izvorom života i ljudima, nositeljima tog života! U tim davnim vremenima, poslije zadnjeg Ledenog Doba, oko 43 tisuće godina unatrag, kada je nastajao život u središnjoj Evropi, kao i mnogim drugim krajevima ove kugle zemaljske (već prema uvjetima klime) nastajali su svi znakovi po kojima će se pripoznavati ljudi i kasnije narodi.

Uvažena i najplodonosnija, svjetski najpoznatija Arheologinja, pokojna Dr. Marija Gimbutas (živila u Washingtonu, DC., USA, a koju sam osobno poznavao) u mnogim od izdatih 297 Arheoloških knjiga, tvrdi, da je život nastao s Božicom, kako su tada zvali ženu koja rađa život. To se dogodilo prije oko 27 tisuća godina, baš na Balkanu, prostorima današnjih država: Hrvatska, Rumunjska, Srbija, Crna Gora, Bugarska, Mađarska, Sjeverna Italija, Grčka, Kreta. U knjizi ‘The Language of the Goddess (Jezik Božice), pokazuje oko 1,700 Artifakta (dokaznih iskopina) na kojima se vide simboli i znakovlja ljudi, vjera i njihovih običaja!

Ovo je čak i suvremeno znanstveno objašnjenje o postanku života, što nas izravno navodi, da su naša prastara vjerovanja imala sasvim ljudsku logiku ili shvaćanje nastanka živih bića, a među njima i čovjeka, a potom, sa svim posebnostima i narodnost Hrvata, koja se tijekom Povijesti oblikovala! Čovjek je probao sačuvati svoju: vjeru, oznake/simbole, prostore življenja i sve one značajke koje su ga činile različitim od drugih. Mnogi su izčezli u krvavim ratovima jer se nisu dali pokoriti. Sličnu sudbu imali smo i mi Hrvati, sve do danas!

G HRVATSKI TROPLET

Za nas, Hrvate, bitno je, da smo prepoznati po tropletu i grbu (7×7 četvorina) i uvijek prvo bijelo polje! Troplet je bio: crtan uspravno, a ne vodoravno!

Uspravno, jer je označavao snagu Stvoritelja-Izvora Života, a u očima se vidi kao bijela krasa (boja), dok je desnom stranom putovao tako nastali život, koji se u svim Mitologijama označava crvenom bojom (ili bojom krvi). Crnom pak bojom, označavana lijeva strana od izvora života, a to je neumitna ljudska smrt, koja je empirijski fenomen i vazda je prisutna u čovjeku od samog začeća.

Kako život može samo putovati u smrt, od desne na lijevu stranu, to dobijemo taj naš zaokret i Sveti Troplet. To je ta ljudska nepoznanica: stvaranja-življenja-umiranja, jer nitko nezna: kad će biti stvoren, kad će se roditi i kada će umrijeti! To je znak naših pra-roditelja, kojeg i danas mnogi nose i štuju, ali su im pobrkali pojmove i boje, pa su dodali ove nakaradne c-b-p, koja nikada nije postojala u Hrvata, do 1850-tih ili Ilirskog Preporoda, kasnije skoro pogubnog južno-slavenskog usmjerenja, kojeg su osnovali, tri Ne-Hrvata: rimski biskup Josip Juraj Strossmayer (Židov konvrt), Pavle Rački ( Čeh ), i Ljudevit Gaj ( Slovak )! Od njihovih mudroslovlja, još se mnogim Hrvatima vrti u glavama!

H MITOLOŠKO TUMAČENJE O POSTANKU HRVATA

Znano je u hrvatskoj Mitologiji da je Prvi Hrvatski Kralj bio Jarilo, sin Boga Sunca, a mati mu je bila Božica Sarasvati (Hrvatska) ili Lijepa Hrvatska. Kralj Jarilo imao je mlađeg brata Sarasvat (Hrvat) ili Jutarnje Sunce. Živili su prije 15 tisuća godina na otoku Hvaru, koji se na jeziku Aveste zvao Sunce! Vjerojatno i ime Sunčani Hvar nešto nam danas govori? Vjerojatno! Ja vjerujem, ja znam, da i to ima velike veze! Prastara riječ Jara označava najjaču snagu vatre (kad je užarena kao Sunce), što bi bilo objašnjivo; da život nastaje i dolazi od snage topline koja pada na zemlju i tako se sve na njoj plodi i rodi!
Također, tvrdim, da je od riječi Sara, dakle Matere najstarijeg Hrvata, nastalo ime Sarajevo, koje se, u ne tako davnoj Povijesti, zvalo Hrvatovo! Ako odete u Sarajevo, naći ćete u blizini, poznate Baščaršije (u samom središtu početnog stvaranja naselja/sela/grada) 3 imena ulica: Hrvatin, Hrvatovo, Hrvatnići! U prastara vremena u Bosni imamo i muško ime Saraj, koje su zatirači iskorijenili, ali ostalo je njegovo Sarajevo, u kojem je nepobitan znak naše hrvatske uljudbe, pa i danas kad se u njemu nikako ili posve malo hrvatuje!

Suvremena engleska Mitologinja, Dr. Miranda Green, koja predaje na Oxford Sveučilištu, u svojoj knjizi ‘The Sun-Gods of Ancient Europe’, vrlo zdravo obrađuje Evropske Kulture, narode i njihov mogući postanak. Tvrdi, da nije teško shvatiti staru priču o postanku na zemlji, koje stvaraju: Sunce-Nebo- Zemlja-Voda-Zrak! To su simboli u skoro svim vjerama, a napose onim najstarijim. Ljudi su sebe sami zvali prema vlastitim uvjerenjima i žarkoj ljubavi prema svojem Bogu Stvoritelju, a to je Sunce! Hrvati su vjerski sebe sami nazivali Bogu-mili ljudi, pa odatle i poznati naziv za sve Izvorne Hrvate u Bosni da su, ujedno i: Dobri Ljudi, Dobri Krstjani i Dobri Bošnjani!

Kult Sunca, kojeg mnogi štovaše, ostao je slavljen od postanka do danas. Kod nekih naroda manje, a nekih više, već prema spoznaji s kojom vladaju ili poznaju. Nije bilo teško stvorit vjeru u Sunce, jer se od njega čovjek ne može udaljiti, a izravno je ovisan o njegovu utjecaju, snagi i vječnoj svjetlosti. Stari Kelti, Baski, isto imaju neke od sličnih simbola, pa su pravili i kamene spomenike Bogu-Sunca, na vrhovima planina! Povijesnica tvrdi da su Baski došli u današnju Španjolsku iz Srednje i Istočne Evrope! Oni su, možda, i najstariji Evropski narod!

Ja osobno, prihvaćam samo znanstvene i arheološki potvrđene nalaze, ali nemam razloga ne uzeti u obzir i utjecaj mitoloških pojmova, jer su oni u povijsti imali svoje vidno mjesto u odgonetanju povijesnih nepoznanica.

I BOGUMILSKI VJERSKI NAUK

A Osnovna Vjerovanja i Načela

1. Vjerovanje u Boga: Bog stvara dobra djela, zlo prave ljudi, a ne Bog!
2. Tjelesna Čistoća: redovito se kupali u rijekama i tako prali od grijeha!
3. Čistoća Uma: ljudski duh se stvara stalnim, učenjem, čitanjem, pisanjem!
4. Istinitost: prikazivati uvijek stvari i djela onakve kave su, a ne kakve nisu!
5. Povjerenje: vjerovanje u čovjeka, ljudsku razboritost i osobne sposobnosti!
6. Poštovanje: prema starijem, učevnijem, djelima, radinosti, prema okolišu.
7. Pravednost: prema djeci, ženi, mužu, starijim, zakonima, zajedništvu!

B Sedam Grijeha

1. Ubijanje Ljudi: je najstroži grijeh, te su osuđivali oružje i sva ratovanja!
2. Ubijanje Životinja: jer one imaju pravo na život i korisne su čovjeku!
3. Laž: najstrožije kažnjavana, jer ona ljude udaljuje od Dobrog Boga i Istine!
4. Uživanje Mesa: životinjsko mesa za hranu, bilo je zabranjeno, jer ima krvi!
5. Davanje Milodara: je veliki grijeh, jer ponižava čovjekovo dostojanstvo!
6. Trgovanje i Stjecanje Bogatstva: posebno prevarom, na račun drugoga!
7. Nerad: jer izaziva druge koji radom stvaraju vrijednosti i održavaju život!

C Bogumilski Vjerski Nauk:

1. Did: najmudriji čovjek koji je bio i glavni vjerski čeonik. On je imao zadnju riječ, ali nije bio nepogrješivi! * Did je imao Babu, koja je vodila molitve i proricala mudroslovlja za bolji život! Počesto je Did bio zvan: Mudrac, a Baba Mudraja!

2. Mjesta Povjerenja: bilo je u hiži/kući Bogumilskog Dida, na otvorenom prostoru (polju), uz rijeku, jezero ili u planini! Tu su se povjeravali Didu i Babi tj. ispovijedili ili saslušavali i dogovarali se o boljoj budućnosti!

3. Molitve: Molili su se sedam puta na dan i sedam puta uvečer! Pjevali samo radosne pjesme (obično zahvalnice) i pjesme o: vremenu, cvijeću, vodi, vatri, zraku, nebu, prirodi, o dobrim ljudima i njihovim dobrim djelima!

4. Krštenje u Vodi: mogla se krstiti samo poučena osoba s 24 godine starosti! Kada je tako osoba dobila Krsno Ime, to je bio stari hrvatski narodni običaj i sebi je krsnik, sam izabrao zaštitnika porodice. Slavilo se: pjesmom, glazbom, pjevanjem. Bogumili su štovali slavili: dane sjetve, dane žetve, dane godišnjih doba, dane rođenja Didova i Baba, dane rađanja djece, dane dobrog rada, itd!

5. Vjerska Čednost: imali su puno djece. Čestito i pozorno ih odgajali u svom Nauku. Bili vrlo odrješiti u svojim životnim pogledima. Čuvali svoja imena, prenosili svoje narodne i vjerske predaje u nasljeđa! Hranili se uglavnom kruhom, zelenjem, voćem. Jeli su ribe! Sušili su voće (ošap). Lomljenje kruha bio je poseban vjerski čin! Nisu pili alkohol ili žestice, ali su ga koristili za razne lijekove i mirise.

6. Pokop mrtvih: Spaljivali mrtve, a najmlađi unuk ili unučica upalili vatru, te prah/sažeg pokapali na svojoj zemlji u vlastitim dvorištima. Podizali kameni Stećak/Spomenik, na kojem pisaše u glagoljici: I se leži! ( Ovdje leži – stavljali su znak zanimanja imena )! Uklesana glava i ruka pokojnika, sa raširenom šakom, koja označava da je pokojnik bio, poštena osoba i časno odživio svoj zemaljski život!

7. Uskrsnuće Tijela: u to nisu vjerovali, već u uljudan i pošten život na zemlji!

J. NESTANAK BOGUMILSTVA

Pod tom izmišljenom krinkom da su krivovjerci, napadali su ih svi odsvakuda. Kako nisu vjerovali u ubijanje čovjeka i nisu držali do sile, to su imali samo jedino oružje, a to je Istina. Nažalost, protivnika je bilo puno, koji su bili jači i čije su dogme upravo podupirane — samo silom. Tako je Bogumilima prekrštavanje ili istrebljenje bila jedina i zadnja mogućnost. Odabirali su prema vlastitim uvjerenjima svatko pojedinačno! Početkom 13. stoljeća, na Bosnu se sjatile velike sile Križara, a najviše nadbiskupa Ugrina s kojim je bio i Papin legat Akoncije. Oni su zaposjeli veći dio Bosne i razselili Bogumile po južnoj Ugarskoj. Akoncije je dobio naredbu da oružanom silom dokrajčiti Bogumile. Te bitke imale su političko značenje, a ne iskorjenuće krivovjerja u Bosni.

Katolički Križari i ugarski kraljevi smatrani su tuđincima, osvajačima tuđe zemlje, pod vjerskim plaštem, pa je ne samo rodoljubno plemstvo, nego i obični svijet počeo Katoličku Vjeru smatrati nečim stuđim, koju prati robstvo i podložnost tuđinu. S tim povodom zavoljeli su Bogumile i oni ljudi koji nisu bili njihove pristaše.

Iz pisma Ivana Kapistrana od 1455. godine i pisma carigradskog Patrijarha Genadija II, jedan dio Bogumilskih vjernika obratio se na Pravoslavlje, ali je većina prešla na islam. Nestale su kuće i nestalo je i njihovih vjernika Bogumila na cijelom području Bosne. Jedni su prešli na katoličku vjeru, jedni na pravoslavnu, a veći dio najčvršćih Bogumila prešla je na islam. Tako je koncem prve četvrtine 16. stoljeća nečujno zaključena povijest Bogumila u Bosni i drugim krajevima gdje su imali svoje pristaše.

K ZAKLJUČAK

Nijedan rimo-katolički svećenik u Hrvata, a ni u drugim državama, kao ni drugi istraživatelji Bogumilstva nisu išli dalje od ovih krivo-smišljenih tvrdnji. Tako smo zapravo, već više od tisuću godina, žrtve jedne dobro sročene propagande rimskog klera i njihovih bezgrešnih Papa, koji istočno od Rima ( Italije ) imaju u Hrvata, do sada, najvjerniji oslonac, za zaštitu od istočnjačkog prodora suvremenog islama, a s njim i različite uljudbe.

Na tom stalnom poprištu, Hrvati biju bitke za tuđe interese i bivaju, iza svake bitke, sve manji i jadniji, dok se uskoro ne bude ugasio i zadnji život i spomen Hrvatima, baš ovdje na izvorištu naše narodnosti. Samo istinskom obnovom, novom spoznajom, o sebi, svom narodu Hrvata, te svrsi postojanja na ovim starim temeljima Hrvatstva, moći ćemo se od-hrvati svakom pohlepnom neprijatelju, kojih ima još puno, u ovom svijetu gdje su: samo materijalna dobra, laži i zablude, glavna pokretačka snaga za ponovna osvajanja svijetova, naroda i njihova bogatstva.

Živimo u najteže doba ljudske poviijesti, jer našim mozgovima upravljaju oni koji imaju sve moći u rukama. Počesto i nismo svjesni da smo podlo izigrani, pa i onda kad se takvi političko-vjerski moćnici kunu u njihova Jednoga i Pravoga Boga, koji je onakav, kakvog nam oni nameću. Sva različita shvaćanja svijeta osuđuju, uništavaju i svakodnevno guše u krvi! Ni jednog dana nisu bez ratovanja! Svijet tz. Zapadne Civilizacije je najopasnija snaga, koja uništava zdrav razum, čovjeka kao ljudsko biće i sva njegova dostojanstva. Ja sam živio u tom svijetu punih 38 godina! Mene ne treba nitko uvjeravati o njihovim ljudskim i dobrim namjerama: niti Amerike, a niti EU!

To je taj svijet koji ne želi imati čovjeka za partnera! On hoće modernog roba i što većeg naivnjaka i glupana, jer samo tako može provoditi svoje osvajačke ciljeve, ne mareći za žrtve koje će nevini ljudi, raznih uvjerenja, narodnosti i uljudbe podnijeti! Svakodnevno smo svjedoci takve najokrutnije svjetske politike! I s pravom se moramo zapitati: zar smo već dotle došli, pa se više i ne bunimo, kad nas na vješanje vode? Zar je istina, da se suvremeni čovjek utopio u kapi neke prividne blagodati i nepostojećeg mira? Zar smo takvi ne-ljudi, pa sebeljubno odživljavamo nepoštenu stvarnost, u kojoj i sami možemo svakog časa postati žrtva vlastitih zabluda?

Hrvatski narod može i mora se obnoviti! Povratak u svoju staru uljudbu, koju ćemo osuvremeniti, na naš hrvatski način, bez ijedne tuđe natruhe! Kada sve prividno izgleda: bajno i sjajno, a obećavana budućnost u većoj Europskoj Zajednici (EU), tz. kulturnih i civiliziranih naroda, a branjena vojnom moći NATO super sila; sada, baš sada, je vrijeme za našu cjelovitu obnovu i vođenje svoje politike, a ne dodvorničke, kao što nam sada čine!

Prvo se trebamo duhovno ujediniti i otresti tih Triju Tuđih Laži! Trebamo se okrenuti sebi i svojim iskonskim izvorima! Vrijeme naše obnove je nastupilo! Od nas zavisi, da li ćemo poći putem u oporavak ili ostati na vjetrometini, kojom će nas pomesti s lica zemlje, a naša, tako stara Povijest Hrvata, će se ugasiti! Bogumilstvo je — vjerujem — onaj korak, koji će pokazati put u bolji i dostojanstven život! Jer Hrvat koji živi, kao sluga i rob u zabludama štetnih vjera i politika: bez dostojanstva, bez svojih povijesnih obilježja, bez izvornih uvjerenja — bolje da ne i ne živi!

Svi moji učitelji o Bogumilima su pokojni, te sam onaj Hrvat koji je spoznao da imam svako pravo i dužnost nastaviti odživljavati Vjersku i Političku Povijest, tamo gdje su oni stali. Savjest mi ljudska i čestitost hrvatska, nalaže, pronosti sve ono zašto su umrli milijuni naših sunarodnjaka! Obnoviti Bogumilsku Vjeru i istu čedno odživljavati, kao častan primjer drugima je zapovjed, koju ću rado izvršavati, kako se više nikada nebi ugasla Vječna Vatra, niti ugasilo Sunce, koje je izvor života, svima nama u našoj najdražoj i jedinoj Hrvatskoj! Samo za nju vrijedno se bilo: roditi, živjeti i umrijeti!

Kako ići naprijed?

Ne bojte se golemog mnoštva među nama, koje ništa nezna, niti možda još ne želi znati o onomu što je vazda trebao poznavati. Mi ne izmišljamo neku Novu Vjeru! Mi se samo, u naše doba, svesrdno obnavljamo, s novim ruhom za nova i vječno bolja vremena! Snaga hrvatskog uvjerenja i ispravnosti istog, je najveća sila koju nitko neće moći zaustaviti! Dovoljno je jaka iskra, da zapali sve Hrvate i tako ugledaju svoje hrvatsko Sunce, koje će nam vječno sjati! Ja ću rado biti, prvi čeonik kolone koja predvodi tu neizbježnu hrvatsku obnovu.

Sve druge priče, od naših sunarodnjaka neistomišljenika, te onih tuđih uvjerenja su, osuđene na propast i nemaju nikakve budućnosti, doli robske, kao do sada za pustih 13 stoljeća. Čovjek traži snagu i zaštitu u Bogu, koga ne vidi, a ona je stalno prisutna, u njemu čovjeku, samo još nije svjestan da je dio te stvarnosti! Zato je naše staro Bogumilstvo, najsmisaonije ljudsko uvjerenje o našem ljudskom životu, te je analogno i prozvano da je Bogumilo. Bogu je mio živi čovjek koji za dobra djela biva nagrađivan, a zla kažnjavan. Kod nas oprosta nema! Mi ne odkupljujemo ničije grijehe, za zlatnike i novčiće, niti opraštamo zločinstva.

To rade oni koji svoje vjere davno unovčiše i koji gomilaju samo materijalna dobra, koja su tijekom povijesti prisvajali od gladnog puka! Sjaj njihovih bogomolja, haljina i zlata, blješti u silnoj moći, ali u posve nečistoj i ne-ljudskoj savjesti u znaku: križa, tore, nekih moći, obmana i varki!

To su oni isti krvnici koji su objesili milijune nevinih ljudi, a nakon 324 godine u Niceji poklonili se jednom od svojih žrtava i stvorili dogmu i mit o uskrsnuću! Njihova priča još živi, a još pohlepnija usta pjevaju pjesme o sigurnom oprostu i spasenju poslije smrti, samo po njihovu putu u raj, ako dobro platiš! Oni svakodnevno nazdravljaju vruću krvcu i jedu ljudsko tijelo ( S.S. Kranjčević ) u znak zajedničkog života/simbioze sa ocem, sinom i svetim duhom! U tom svetom trojstvu vješto operiraju, vješto lažu i stalno obećavaju, a ništa ne ostvaruju.

Najčešća Imena Bogumila

Muška Imena:

Andruško, Baćan, Beloš, Balša, Beluhan, Bilko, Bodin, Bogumil, Boleslav, Bošnjanin, Braslav, Bučina, Časlav, Dabiša, Danilo, Didodrag, Dobrašin, Dobrog, Dragič, Dragoš, Dragost, Držak, Držiha, Družnik, Drug, Gojnik, Hoteš, Hrvat, Hval, Iljak, Kalojan, Klukas, Kosinac, Kukleč, Kulin, Miaša, Miloje, Mirohna, Mišljen, Mošin, Muhlo, Murko, Mutimir, Nerad, Obad, Očak, Osor, Porga, Povržen, Pribiš, Prvoslav, Predimir, Pribina, Radašin, Radin, Radohna, Radoje, Radonja, Radogost, Rastudije, Sandalj, Sijavuš, Slavnik, Stracimir, Stroil, Suinimir, Svatopluk, Sverad, Svet, Sviolad, Tišemir, Toljen, Tomaš, Tomiša, Tvrdoš, Uglješa, Vitoje, Voleša, Vukac, Vukan, Vukša, Zdeslav, Živan.

Ženska Imena:

Ancila, Andruška, Bogumila, Buga, Družica, Gojislava, Hrvatka, Mislava, Iljka, Janja, Jelisava, Kosača, Ljudmila, Mikalja, Pribislava, Protomara, Rastima, Radogosta, Sibila, Sjerčanica, Stana, Stojana, Stojslava, Sveta, Svetoslava, Stojanka, Stojnomira, Tomazina, Vlahinja, Vojača, Vukna, Vukava, Živana.

Pročitati i objasniti Pjesme:

1. TRI LAŽI (Vladimir Nazor)

2. BOGUMILSKA MOLITVA (Vladimir Baotić)

Vama ova moja iskrena i čista Besjeda o Bogumilima, a meni —
DIDU svih hrvatskih Bogumila — što Bog da!

Vaš

_________________
Vladimir Baotić
DID Bogumilski