By Ovaj tekst kratki je sažetak dijela pripreme drugog, dopunjenog izdanja knjige “DEMOCID – put u ništa!” Navedene su samo opće karakteristike rada dijaboličnog dvojca Bajić – Cvitan. Bonnie i Clyde, najpoznatiji par krimilalaca oko 1930. godine pljačkali su radnje, benzinske pumpe i poneku banku. U svibnju 1934. u američkoj državi Louisiani sačekala ih je šesteročlana potjera. Vozili su se u fordu-v8, ona u crvenoj haljini, on u plavom odijelu sa šeširom na glavi. Ispaljeno je na njih 150 metaka u petnaest sekunda. Imamo i mi poznati dvojac koji je učinio daleko više štete Hrvatskoj nego onaj par Americi. Mladen Bajić i njegov štitonoša Dinko Cvitan! Doduše, sada su promijenjene uloge, Cvitan je Glavni državni odvjetnik, a Bajić zamjenik – no to ni najmanje ne mijenja sustav djelovanja. Tisuće kaznenih prijava najgorih kriminalaca, ratnih profitera, pretvorbenih zločinaca i pljačkaša hrvatskih banaka, nestale su strojno izrezane na tanke trake, zapaljene i bačene na deponije smeća. Hrvatska je postala azil domaćih i svjetskih kriminalaca. U vatri nekažnjenog kriminala izgorjela je Lijepa naša, izgorjele su tvornice, izgorjela je industrija, gospodarstvo, graditeljstvo, sve ono što hrani jednu zemlju. Pod zaštitom klana UDBA – DORH Hrvatskom mirno šeću narko i ini bossovi s legalnim hrvatskim putovnicama. Programirano nečinjenje, selektivne akcije, montirani procesi i fanatični progon svake kritike elite – dijaboličnom paru, Mladenu Bajiću i Dinku Cvitanu, donose epitet najvećih neprijatelja Hrvatske. Oni su imali konkretne dokaze i sigurne indicije za 98% nezakonitih pretvorba i privatizacija (prijave Šime Krasić) i za milijardske pljačke hrvatskih banaka kroz lažnu i nezakonitu prodaju (pretvaranje banaka u d.d.). Kad bi Hrvatska bila pravna država, njih dvojica bi po Kaznenom zakonu, članak 302., za neprijavljivanje tisuća znanih kriminalnih djela bili kažnjeni stotinama godina zatvora. To je pravni apsurd, nemoguća je takva presuda, ali računajući zbroj kazna po tri godine za svako neprijavljivanje tisuća kriminalnih djela – skupile bi se stotine godina.Ne prijavljivanje počinjenog kaznenog djela
Članak 302.
(1) Tko zna da je počinjeno kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora deset godina ili teža kazna pa to ne prijavi iako zna da bi takvom prijavom bilo omogućeno ili znatno olakšano otkrivanje djela ili počinitelja, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.
(2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se službena ili odgovorna osoba koja ne prijavi počinjenje kaznenog djela za koje je saznala obavljajući svoju dužnost, a radi se o kaznenom djelu za koje pokretanje kaznenog postupka nije prepušteno privatnoj tužbi ili progonu po prijedlogu. Najgori mogući scenarij za propast Hrvatske i za democid (nestajanje Hrvata s ovog dijela Balkana) završen je u svibnju 2002. dolaskom Bajića na mjesto Glavnog državnog odvjetnika, a konačni pečat je udaren 2005. godine postavljanjem Cvitana za zamjenika Bajiću. Pri tome je Cvitan u tom razdoblju vodio i Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta. Udruženi dvojac krenuo je vrlo oštro i učinkovito u zaštiti opljačkanog krupnog kapitala, a ne interesa Republike Hrvatske koje bi državno odvjetništvo sukladno zakonu i svrsi postojanja trebalo zaštititi. Nedjelovanjem DORH-a amnestirani su svi pretvorbeni zločinci, milijunaši i preko 250 multimilijunaša (svaki ima preko 30 milijuna dolara). U pravnoj državi upitali bi ih za porijeklo imovine i isti čas (jer ne bi bilo suvislog odgovora) sva opljačakana imovina bila bi konfiscirana. Od svih hrvatskih tajkuna samo je oko 5% njih pošteno steklo svoj kapital u inozemstvu (jer u Jugoslaviji to nije bilo moguće) – svi ostali su pljačkaši hrvatskih resursa koje su stvarale generacije prije nas. Amnestirani su i ratni profiteri, pa i izdajnici Hrvatske. Eklatantan i najgori primjer je odbacivanje kaznene prijave za šverc naftom, odnosno za izdaju Domovine u vrijeme rata. Hrvatska nafta krijumčarena je u SAO Krajinu (preko osuđenog ratnog zločinca Abdića), a milijuni su završili u privatnim džepovima izdajnika iz hrvatskog političkog miljea. Znaju se imena i detalji šverca tisuća tona nafte koja je u srpskim tenkovima ubijala hrvatske branitelje. Ratni je to zločin bez presedana! Nekažnjen!Nabrajati mega afere, milijunske i milijardske koje su “prošle” bez ikakvih optužba apsurdno je i bespredmetno, jer je država Hrvatska djelovanjem klana UDBA – DORH postala država mafije. Međutim ipak treba spomenuti najveću pljačku hrvatskog naroda u privatizaciji:
U članku 3.
Zakona o pretvorbi taksativno je navedeno da se banke mogu pretvoriti samo po posebnom
zakonu. Po zakonu koji nikada nije napisan ni izglasan na Hrvatskom saboru. Nema ga! Nema se po čemu pretvoriti ili prodati hrvatske banke, niti ih pretvoriti u dionička društva. Prijevara je evidentna. Jer prema Ustavu, osnivači banaka su bila poduzeća, pa su radnici tih poduzeća trebali postati vlasnici banaka. Banke su bile izdvojene iz pretvorbe i privatizacije. Nije bilo zakonskog akta kako bi se to provelo. No HDZ lopovi su našli protuzakonit “prolaz” – banke su pretvorili u d.d., dionička društva. To pretvaranje također je nezakonito. Zatim su lijepo, bratski, međusobno podijelili te dionice i postali suvlasnici banaka. Dio dionica otkupili su stranci, a lavovski dio zgrabili su „naši“ hrvatski zločinci. Formalno su nešto i platili pa je to bila neka vrsta kupnje banaka s tim da su stranci platili pravim novcem, a HDZ zločinci fiktivnim nepostojećim novcem, zapravo fiktivnim kreditima. Ukupno je plaćeno po objavljenim podacima od 23. Listopada 2009. (po Zdravku Mariću), 5,4 milijarde kuna – niti 7% od prave vrijednosti.I sada dobro gledajte ova slova i brojke. Te banke je država Hrvatska, a to smo svi mi – sanirala s 87,4 milijarde kuna. Ako uzmemo kalkulator i od te svote odbijemo plaćenih 5,4 milijarde dolazimo do jednog od dva najveća pojedinačna drpa interesne zajednice HDZ – SDP kriminalne elite(drugo (ili prvo) je: Agrokor). Pokradene su, opljačkane, od nas otete, 82 milijarde kuna. Najveća pljačka u Europi nakon pada Berlinskog zida 1989. godine! Država nije mogla prodati tuđe vlasništvo, banke su pripadale građanima, tvrditi suprotno bi bilo neozbiljno od bilo koga. Izjave Lukovića, Gregorića i Valentića također su laži. Prvi je u intervju rekao da su banke pretvorene u d.d. –e 1989. Drugi da je to bilo 1996, a treći 1998. A istina je – nikad! Ni jedan, ni drugi, ni treći podatak nije točan, jer nikada nije donesen nijedan zakon koji bi to potvrdio.Građanima RH ukradeno je njihovo vlasništvo kroz banke i kroz sve institucije sistema. Zločinci, gadovi i izdajice hrvatskog naroda, skriveni su iza skrbničkih računa. Trebalo bi izvući ta imena pred javnost. Jedina pravedna kazna za taj profiterski zločin bila bi – linč! Monstruozni, dijabolični duo Bajić – Cvitan koji im je to omogučio zatvarajući oči i uši trebao bi podijeliti tu i takvu kaznu!Pokrili su smrdljive tragove svih najvećih afera uključujući i Agrokor. Na pitanje o opljačkanim Todorićevim milijardama i činjenicom da ćemo mi porezni obveznici platiti sve lopovluke i 160″savjetnika” koji i danas još izvlače milijune, Cvitan odgovara: “Ne diraj!” – viče i dodaje. – “Tamo mi radi sin”.”Ne diraj u porodicu, makar bila i bivša” – dodaje Bajić. Mladen je bio široke ruke pa je njegova supruga Ecija imala već 2011. na tajnom računu u Reiffelsen-Landesbank Steierbank AG, 4.720.000 eura (slovima: četiri milijunasedamstotisuća eura!) ili okruglo 36.000.000 kuna. Treba dodati kamate i vjerojatno još koji milijunčić koji je “pao s neba”. Znao je Bajić i za ostale lopove koji su napunili račune svojih kćeri i žena: ministrica Burić Pejčinović na istoj banci, 2011. godine imala je 8.700 000 eura, Račanova supruga za bračne dužnosti dobila je 8.638 000 eura, Sanaderova supruga 7.266 000 eura, Linićeva bivša supruga 5.962 000 eura, Tuđmanova kćerkica 5.418 000 eura, već smo spomenuli bivšu suprugu Eciju Kuljiš Bajić 4.720 000 eura, Vidoševićeva supruga 4.563 000 eura, Bandićeva supruga 4.179 900 eura, Hebrangova supruga 2.758 000 eura i tako dalje. Sve same ženske osobe, prave domoljupke, mogu se odreći plaća i mirovina – i živjeti kao bubrezi u loju. I šećer na kraju – zločinačka i nekažnjena kriminalna, izdajnička djelatnost klana UDBA – DORH u svezi izručenja udbaša Josipa Perkovića i Zdravka Mustača. Zajedno sa Zoranom Milanovićem naši “Bonnie&Clyde”, Bajić i Cvitan, učinili su teški zločin fanatično štiteći Titove ubojice, Josipa Perkovića i Zdravka Mustača. Takozvani Lex Perković, zakon koji je sramno donio Hrvatski sabor, a DORH učinio sve da ta dvojica izbjegnu zasluženu doživotnu robiju (trebala bi biti smrtna kazna) najveća je hrvatska sramota. Državno odvjetništvo podnijelo je žalbu na izručenje jednog od tih zločinaca njemačkom sudu. No, pravda ipak koji puta pobjeđuje. Perkovića i Mustača njemački sud osudio je na doživotni zatvor.Smjena Bajića i postavljanje Cvitana na Bajićevo mjesto 2014. – nije ama baš ništa promijenilo u daljnjoj kriminalizaciji Hrvatske. Bajić je i nadalje ostao broj 1., jer „Cvitan skače kako Bajić kaže.“ Razlog tom odnosu znaju samo njih dvojica. Vjerojatno su u pitanju neki kompromitirajući podaci zabilježeni u Mladenovoj crnoj knjižici. Taj ubojiti dvojac pojačan ženskim triom; Sunčica Blažević, Željka Pokupec i Sani Ljubičić, tijekom ovih godina i dalje je harao Hrvatskom i gurao je sve bliže konačnom kraju, democidu, općem stampedu, paničnom bijegu najvitalnijeg dijela stanovništva u inozemstvo. Cvitanu i Bajiću i kriminalnoj eliti s Gornjeg grada ostat će samo starci i bolesnici.
Lukavi dvojac Cvitan – Bajić solidno opslužuju i HDZ i SDP. Visoki dužnosnici apsolutno su
zaštićeni. Na primjer; kaznenu prijavu jedne stranke o dokazanoj koruptivnoj kupnji glasova zastupnika Hrvatskog sabora s milijunskom štetom svojim građanima DORH je bacio u zahodsku školjku. Takav dokazani zločin kojim je Plenković kupio premijersko mjesto, zločin je protiv svog naroda i zaslužuje najvišu kaznu. Na kraju ove ružne pričice naš premijer je nagradio DORH s pet naših milijuna. Navodno za bolji rad u istrazi Agrokora – ali svi znamo, zašto! Zlobnici kažu – za ono puštanje vode iz kotlića u školjku. Kao da DORH i USKOK nisu dobro plaćeni za svoj posao i treba im nagrada.Dvojac sa svojim pomno odabranim suradnicima protiv kojih ima čitav niz prijava za korupciju pokrivaju uvijek one koji su na vlasti. Jedino što progone punom snagom, to su prijavljivači zločinačkih djela. Ukoliko netko dirne tabu temu ratnog profiterstva ili traži konfiskasciju nezakonito stečene imovine – slijede montirani procesi, brza optužba i kazna. Međutim; Cvitan, Bajić i njihov klan pretjerali su i izgubili su svaki kredibilitet. Drugi mandat Cvitanu ne dolazi u obzir. Vlada predlaže Saboru novog kandidata za Glavnog državnog odvjetnika, Dražena Jelenića. Ukoliko taj novi šef DORH-a bude imao i malo savjesti i poštenja – odmah će proslijediti Cvitana, Bajića i još pola DORH-a u Remetinec. Nažalost, ta jedino ispravna priča neće se dogoditi, jer je i novi kandidat Jelenić ptica iz istog jata. Bio je zamjenik Cvitana. Mala je vjerojatnost da Jelenić nema kakvu zabilješku u Bajićevoj crnoj knjižici i ne bude njegov štitonoša, slično kao što je to godinama bio Cvitan. Kontinuitet će se nastaviti, sve dok pogubni karcinom Bajićevog sustava ostane u DORH-u. Tek kada Bajić i Cvitan odu – moguće je uspostaviti normalno tužiteljstvo. Pakleni dvojac učinio je mnogo zla. Beznađe mladih ljudi u Hrvatskoj dobrim je dijelom nastalo zbog elementarnog kršenja pravde, zbog čega je Hrvatska postala pojam nemorala, korupcije i kriminala. Vrlo teško je zaustaviti rapidan rast raseljavanja, brze smrti staraca zbog kraha u zdravstvu i premalo rađanja malih Hrvata. Pred vratima je democid naroda koji je ovdje stigao u VII. stoljeću. Ali, nismo zaslužili bolje!
Veliki šogun, ujedinitelj Japana, Ieyasu Tokugawa rekao je: „Ako dovoljno dugo sjediš uz rijeku, dočekat ćeš da leš tvog neprijatelja dopluta.“
U prenesenom smislu to se odnosi i na dvojac, Cvitan – Bajić. Mnogi čekaju njihov put u Lepoglavu ili u Glinu.
Anno Domini MMXVIII: Ante Portas
