Dan nakon…

Evo preuzimam pisanje od Skippera, pa se nadam da ću zadovoljiti očekivanja čitatelja koji na ovom portalu vole pročitati ponešto iz portfelja ekonomije, kako je rečeno edukativno novinarstvo. Nema potrebe da se predstavljam, jer ono najvažnije imate na Internetu, ali moram naglasiti da ono pravo, potrebno znanje, kao i razmišljanje, stekao sam napornim i raznolikim radom, blagodati da sam živio u Njemačkoj, ali i diljem Europe, te na kraju, stalnim istraživanjima i novim spoznajama kojima naprosto „robujem“. Stoga ističem da tamo gdje se ne provodi i živi sa istraživanjima, kako u ekonomiji tako i inače, onda tu nema znanja. Ako se to shvati biti će razvidna misao i zaključak da je pogreška na znanstvenim skupovima nametati ljude iz državne administracije, jer uz dužnu ispriku kolegicama i kolegama u državnoj upravi, tamo potrebnog znanja nema. Državna administracija je ono što jest, a to je provedba političkih naloga prema hijerarhijskoj nadređenosti. Znanje treba tražiti na državnim i privatnim visokim školama i fakultetima, kao i kod samostalnih istraživača koji svoje radove objavljuju u domaćim i stranim znanstvenim časopisima. Ono što je žalosno, znanstvene radove nitko ne čita, a što se posebno odnosi na političare. Obzirom da su politika i ekonomija, htjeli mi to ili ne, usko povezani tu vezu treba razvijati i održavati na visokokvalitetnom nivou u svrhu dobrobiti nacije. Nažalost, kada je u pitanju hrvatska stvarnost, te poveznice gotovo da nema. Stoga samo kratko o politici i ovim našim parlamentarnim izborima 2020.

Dakle, prošla je i ta naša izborna saborska predstava. Programe nismo vidjeli pa je ta naša politička stranačka scena i nadalje ostala u povojima i daleko od neke kvalitete i znanja. Ipak profili i ponude na izbornoj tezgi koji su glasaći imali kao opcije poprilično su bili jasni, a sukladno tome i rezultati. Svakako, nitko se nije nadao da će HDZ naprosto pomesti SDP kao metlom, ali sve je ipak jasno i na kraju relativno dobro ispalo. HDZ je izašao sa ponudom iskusne stranke koja vlada državom i oblikuje ekonomiju relativno dugo, a čiji su rezultati vidljivi, i treba ih priznati, iako u kontekstu ekonomija EUa nisu baš za pohvalu, jer je u mnogo čemu iza nas samo Bugarska. U kriznoj situacije pandemije spoj politike i medicinske znanosti pokazao se učinkovit o čemu nema spora. Ipak kada je u pitanju ekonomski rejting Hrvatske, posebno poduzetništva, kao i korupcija tu na hrvatsku Vladu nesporno pada jedna nepovoljna sjena. Ali o tome ću kasnije. Sa druge stranke, SDP je neshvatljivo krenuo prema hrvatskom narodu i biračima sa izjavama i ponudom koja je, barem meni, posve neshvatljiva, uvredljiva i dekadentna. Evo barem tri sulude ponude SDP je uputio glasaćima: 1. uništiti ćemo fašizam; 2. dokinuti ćemo boračke mirovine; 3. raditi ćemo na smanjivanju privatnog zdravstva i razdvajanju od državnog. Sa tim izjavama tražio se neki nacionalni „restart“ Hrvatske ili bolje rečeno „rest art“ za koji nije jasno kamo bi odveo hrvatsku državu osim u neki novi oblik komunizma/fašizam,,, ista stvar. Narod je to prepoznao i kaznio, iako sam mislio da će glasaći kazniti korupciju koja je snažna, vidljiva i koja oštećuje ne samo cijelu nacionalnu ekonomiju nego i imidž države u svijetu. Odnosno, SDP je krenuo ideološki u zaista tamni novi-stari svijet, svijet u kojem su hrvati fašisti, a jasno je da samo bolesno ideološki zadojeni komunisti sve koji to nisu vide kao fašiste, što je zaista u ovom vremenu u kojem živimo izrazito uvredljivo. Nadalje, dokinuti boračke mirovine znači sotonizaciju Domovinskog rata, rata na kojem je rođena suverena država Hrvatska, rata koji je stup temeljac mira i nove građanske, moderne demokratske europske države Hrvatske. Dakle posve neprihvatljivo i nacionalno veoma opasno. Zatim, segmentirati privatno zdravstvo i prikazivati ga bitno izvan sustava državnog i narodnog zdravstva posve je neshvatljivo. Ono što je potrebno je bolje povezati državno i privatno zdravstvo kako bi se narodu pružila bolja i besplatna zdravstvena usluga, posebno onim siromašnijim građanima Hrvatske. Upravo u tom se segmentu ogleda socijalna osjetljivost države i zdravstvenog sustava koju je potrebno razvijati kao i hrvatsku državu u smislu socijalno odgovorne države. Sve to upućuje na velike ideološke probleme SDPa u Hrvatskoj, odnosno, SDP se kao stranka treba dobrano ideološki restartirati, kao i shvatiti u kojem vremenu živimo. Vrijedno je ovdje istaknuti govor SDPovca Tonina Picule koji je u Europskom parlamentu povodom 25. godišnjice genocida u Srebrenici održao zanimljiv govor u kojem je uputio osudu svih totalitarizama i zločina koji su počinjeni.

A što je sa drugim strankama u ovim parlamentarnim izborima? Svakako treba tu uzeti u obzir Škorin „Domovinski pokret“ na koji u buduće treba računati. Obzirom na činjenicu „nove stranke“ „Domovinski pokret“ tek se treba oblikovati kao stranka, a odnos glasova za SDP i za „Domovinski pokret“, koji je bio gotovo izjednačen, zadužuje taj pokret da se ubuduće bolje oblikuje i organizira. Što se tiče drugih pretendenata na saborsku fotelju ovi su izbori iznjedrili neke nove „zelene ljevičare“, što ukazuje na lijevo viđenje hrvatske ekologije, iako tu nije jasno na što se stavlja prioritet, na ekologiju ili na lijevu političku opciju. Dakle, tek moramo vidjeti o čemu se tu radi. Ovi su izbori pokazali „restart“ „mostovaca“ koji su pritom promovirali obiteljsku političku opciju, odnosno bračna veze postaju dio naše politike. Baš će biti zanimljivo vidjeti kako to u praksi funkcionira J.

Pa eto, sve u svemu zanimljivi hrvatski parlamentarni izbori 2020. godine J…, ali pogledajmo nešto drugo, osobne relacije političara, kao o poruku koja se tu šalje cijeloj hrvatskoj naciji.

Dakle, što se tiče političara osobno, mnogi su „odletjeli“ i nećemo ih više gledati u Hrvatskom Saboru, ali ostaje nešto što treba istaknuti i što obećava. U uvjetima u kojima se Plenky na sučeljavanju na HTVu naprosto poigravao sa zabludjelim Bernardićem, što je bilo čak i komično gledati, nije bilo jasno da li Berny maše onim papirima, jer mu je vruće pa se hladi, ili pak pokušava nešto pročitati, a što očito njemu nije bilo jasno. U tim osobnim sučeljavanjima morali ste primijetiti da su glasaći Plenkoviću dali apsolutnu prednost kao i pozamašan broj glasova te ga podržali kao novog/starog političkog lidera, ali još više glasova dobio je prof. dr. sc. Vili Beroš, najviše od ikoga. O čemu se tu radi? Neki će to pripisati strahu od COVID 19, ali ja mislim da je tu nešto drugo. Mislim da se tu radi o prepoznavanju znanosti i struke, kao i poruke koju hrvatski narod šalje našim političarima, sada prvenstveno HDZu i premijeru Plenkoviću. Ne znam što je još potrebno da se desi i kaže pa da političari shvate da dosadašnji pomalo autokratski način vladanja bez konzultacije znanosti i struke nije preporučljiv. Otklon od struke nije samo fenomen koji se dešava u Hrvatskoj, nego on se dešava i u SADu pa je Trump tek sada konačno stavio masku, uz napomenu da je otklon od struke tek sporadičan u razvijenim državama, dok je u Hrvatskoj pravilo koje traje mnogo desetljeća. Ipak treba naglasiti da je usporedba sustava SADa i Hrvatske, barem u smislu administrativne organiziranosti i postojanja stabilnog demokratskog i ekonomskog sustava, posve neusporediva. Mi smo država bez stabilnog sustava, ali kako god bilo, znanje, znanost i struka moraju se koristiti, razvijati, podržavati, a što je najvažnije intenzivno inkorporirati u nacionalni ekonomski sustav, što kod nas nije slučaj. Često se mi znanstvenici pitamo zašto istražujemo, zašto objavljujemo znanstvene radove, zašto život provedemo boreći se i radeći da bi usvojili nova i bolja znanja ako naša država to ne prepoznaje. Da, mlađi znanstvenici pišu i istražuju, jer je to uvjet za razvoj u profesorskoj karijeri, ali ima nas koji to ne rade za karijeru već za dobrobit naše Hrvatske, a kao da to nikome ne treba. Taj je problem istraživanja, znanosti i znanstvenika u društvu dobro apostrofirao i naš znanstvenik i dr. sc. Miroslav Radman u intervjuu za „Slobodnu Dalmaciju“ 4. travnja 2020. kazao: „Znanstvenici bi, kao profesionalci kritičkog i kreativnog razmišljanja, trebali biti važan resurs za društva. Ali svi se pretvaraju u menadžere. Najvažnije je u procesu ne izgubiti zdrav razum ribara i seljaka, koji su preživjeli upravo zbog svog razuma i rada.“ Hoće li to sada shvatiti novi/stari vladajući političari, ili ćemo pak i nadalje po starom? Nadajmo se da će shvatiti i provesti toliko značajne promjene kojima bi „odlijepili“ hrvatsku ekonomiju sa začelja EUa.

Da, mislim da narod šalje jasnu poruku političarima, posebno ovima na vlasti, da je konačno vrijeme znanosti, znanju i struci posvetiti znatno više pažnje. Kad kažem „pažnje“ tu ne mislim samo na financijsko ulaganje, što je krucijalni činitelj, nego i na druge činitelje koji utječu na kvalitetu i razvoj znanosti, prvenstveno visokog obrazovanja i primjene znanosti u praksi. Jasno, svi znamo da 0,7% BDPa koliko se sad u Hrvatskoj odvaja za znanost vodi u strmoglavi ponor neznanja, a neznanje, barem u ekonomiji i pravu, nas značajno okružuje. Sve što je ispod 2% BDPa vodi u nazadovanje znanosti, a time i u nazadovanje gospodarstva. Nadalje, ono što je poveznica politike i znanosti je sustav, i to onaj temeljni i jasni sustav koji je nadstranačka činjenica, kao što je to primjerice u Njemačkoj „sustav socijalne tržišne ekonomije“. Taj će te sustav u punom njegovom nazivu naći istaknut gotovo u svakom zakonu i državnom dokumentu. Briga za radnika i svakog stanovnika u tom je sustavu obaveza države, a zatim slijedi niz ekonomskih podsustava, posebice u poticanju poduzetništva. Svega toga kod nas nema pa se u srazu „tržišne ekonomije“, i njoj suprotstavljene stare „dogovorne ekonomije“, naprosto ne zna koji to nacionalni ekonomski sustav vlada u Hrvatskoj. Po kom se sustavu razvijamo i kamo idemo? A kada uz to, u tom našem nedefiniranom sustavu nema sustava nadzora i plansko-izvršnog podsustava, sve negativno što nam se dešava postaje jasno i logično. Evo da pojasnim. Sudjelovao sam u radu nacionalnog dokumenta „Strategija razvoja nautičkog turizma 2006. do 2016.“, koji je radi nepostojanja izvršnog podsustava godinama samo mijenjao naslov da bi se zaustavio na „Strategija razvoja nautičkog turizma 2009. do 2019.“, a koja se u ničemu nije realizirala. Nema suvislog razvoja bez planske tržišne ekonomije koja se odvija na krilima nadstranačkog dugoročnog nacionalnog ekonomskog sustava i tek onda njemu podređenih zakona. U tome, poduzetništvo predstavlja okosnicu svake nacionalne ekonomije, pa tako i Hrvatske, a ono, poduzetništvo, po svim je pokazateljima u Hrvatskoj na predzadnjem mjestu od svih ekonomija EUa, a iza nas samo je Bugarska.

Što je centralni problem tom vice-feralu koji nosimo u poduzetništvu u odnosu naspram svih ekonomija EUa?

Da, za nepostojanje kvalitetnog i stabilnog sustava smo rekli, ali pravi razlog je nepostojanje potrebnog znanja i mentalne svijesti u vladajućim krugovima i politici. Ova dva činitelja naprosto ubijaju hrvatsko poduzetništvo. Onog tko hoće na primjeru vidjeti detaljnije o čemu se radi upućujem na portal www.pomorskodobro.com koji u Rijeci održava pravnik i kapetan Branko Kundih i gdje će naći moj tekst, odnosno intervju pod naslovom „Koncesije nisu jedina opcija na pomorskom dobru“. A da bi ta problematika i važnost mentalne svijesti bila jasnija duboko sam „zaronio“ u njemačke zakone i sustav „socijalne tržišne ekonomije“ kako bi bolje shvatio i istražio taj sustav. To istraživanje i spoznaje biti će uskoro objavljene u tom istom portalu, kao i na znanstvenim konferencijama koje slijede i na koje ću sa kolegama iz Splita i Zagreba najaviti radove i istraživanje. Obzirom da se radi o prevažnoj temi za hrvatske ekonomiju i poduzetništvo vjerojatno ću se sa hrvatskim kolegama, kao i kolegama iz cijele EU, upustiti u jedno veće europsko istraživanje sustava poduzetništva, a sve poradi promjena koje su neophodne u hrvatskom poduzetništvu, kao i u poduzetništvima mnogih ekonomija u tranziciji.

Ostaje otvoreno pitanje, da li to u Hrvatskoj koga zanima, ali vidjet ćemo.

Ovaj bi tekst završio sa citatom dr. sc. Miroslava Radmana koji je u navedenom intervjuu kazao: „Čuvajmo se u prirodi i društvu sveprisutnih grabežljivaca i parazita koji, nesposobni za produktivni rad, nemaju druge opcije nego hraniti se radom i životom drugih“. Ovome bi nadodao da su znanost i znanstvenici kao nikad u povijesti čovječanstva danas posve podcijenjeni što rezultira općom društvenom i prirodnom stranputicom koja vodi u samouništenje. Neki kažu da je čovjek na Zemlji pogreška, što je posve netočno, jer je čovjek visokokvalitetan Božji proizvod, pa taj čovjek nije pogreška nego je on u razvoju čovječanstva pogriješio. Čovjek se mora vratiti pravom putu života, ljubavi, zdravom razumu i znanosti, te pritom mora biti odgovoran i empatičan.

Borimo se, učimo i radimo za bolju Hrvatsku i hrvatski narod koji je zaslužio mir i dostojanstven život, tako nam Bog pomogao.

Prof. dr. sc. Tihomir Luković