Apsurd izbornog zakona je ulazak u Sabor Furia Radina koji može u Sabor s jednim…

Noćas je Zagrebom pustošila gadna oluja.
Vjetar je puhao strahovitom jačinom. Poslije toga vrlo jaka kiša. Kako su spavali stanari stradali u potresu u napuklim zgradama, gdje su još uvijek rupe na krovovima pokrivene najlonom, teško je i zamisliti.
Vjerojatno među njima nema euforije nakon izborne pobjede HDZ. No euforije među pobjednicima itekako ima, nisu svjesni trenutka i izazova vremena pred njima.
Kakav je strahovito težak i naporan posao ispred njih.
Sve nepravilnosti i varijacije izbornog zakona osjetili su kandidati raznih stranaka, koji nisu miljenici stranačkih vođa, pa su dobili niska prolazna mjesta. U Sabor je ušlo čak petero zastupnika s manje od 500 preferencijalnih glasova, a podosta njih s tek nešto iznad tog broja, a izostali su ljudi koji su skupili i nekoliko tisuća glasova.
Dakle nije toliko bitna podrška birača koliko je bitno biti miljenik stranačkog vođe.
Apsurd izbornog zakona je ulazak u Sabor Furia Radina koji može u Sabor s jednim preferencijalnim glasom.
No kako bilo da bilo, najveći gubitnici izbora su umirovljenici. Njih milijun i dvjesto s jednim predstavnikom. Ovi mladi, pridošli u Sabor ne ostavljaju utisak da će im briga biti umirovljenici,samim tim umirovljenici bi se mogli vratiti blizu vremena iz kamenog doba.
Iz obaveznih mirovinskih fondova isisan je sav raspoloživ novac a pojedinci bacaju oko i na II mirovinski stup koji je privatno vlasništvo.
Da privatno vlasništvo nije svetinja, pokazala je vlada i kada je zabranila isplatu dividendi za prošlu godinu. Tvrtke koje su tražile pomoć za radnike zbog krize, ne mogu isplatiti dividendu iako radnici i vlasnici nisu isti ljudi.
Mnogi umirovljenici koji posjeduju dionice firmi u kojima su radili, a dionice kupili na kredit, ne mogu dobiti svoj novac jer je tako odredila država.
 Teza da su umirovljenici teret ne stoji, ljudi koji žive u najvećoj bijedi kreditiraju državu koja u ovim teškim vremenima nije uvela nikakve mjere štednje za sebe.
Da je tome tako, najbolje nam pokazuje podatak privatnog mirovinskog fonda Raiffeisen banke. Umirovljenici koji štede u tom fondu dobili su 1-3  mirovine u komadu na ruke. Banka je odlučila ostvaren prihod mirovinskog fonda, zbog velikog rizika za daljnje ulaganje, isplatiti svojim štedišama. Primjer je to profesionalnosti i korektnosti prema svojim klijentima.
 Novac su dali onima koji su ga uplatili a oni će sami odlučiti što i kako s njim.
Naš bivši i budući Premijer, na sučeljavanju je ustvrdio da su obavezni mirovinski fondovi bili puni novaca, da su naprosto vapili da se isprazne, nije mu palo napamet da poveća mirovine, bar do razine granice siromaštva. U svom izbornom programu ima povećanje od 10 % u naredne 4 godine, a dug mirovinskim fondovima vratit će za 11 godina.
Umirovljenici su propustili izabrati svoje predstavnike za Sabor najviše zbog straha od korone ali i od neizvjesnosti dolazećeg vremena.
Jedan zastupnik u Saboru ne može ništa sam postići, tako da će opet biti prepušteni saborskoj većini.
I tako nikada u većoj neizvjesnosti gledamo prema jeseni koja donosi povećane troškove radi ogrjeva ali i medicinske ugroženosti.
San o socijalnoj državi koja brine o svojim umirovljenicima sve više tone u sivilo stvarnosti.
Dragica Trumbetaš