Što je bolje…

Evo odpratili smo Svisvete i Dušni dan, vrijeme kada se najviše misli na pokojnike i kada su odlasci na groblja najbrojniji. I moram priznati da je to vrlo lijepo i dobro je da je tako, ali pitam se. Rade li svi tu gestu doista što žele ili jer jer takav običaj?

Sve što je iskreno, pozdravljam tisuću puta, ali ako netko ide da bi bio viđen ili da se fotografira kako bi pokazao na drušvenim mrežama raskoš grobova svojih pokojnika, onda me to žalosti.

A žalosti me i činjenica što su nametnute norme nesrazmjernog podizanja spomenika te slaganja prevelike količine cvijeća a svijeća po grobovima, pogotovo nakon sahrane, pa tako ,,moraju” i oni kojima gotovo ništa ne ostane nakon poplacanja racuna i nije važno što će jesti do iduće plaće, ako će je imaju. Pored svega, oni daju više nego što realno mogu odvojiti. Istina je, da i oni koji prave spomenike te proizvode cvijeće i svijeće zive od toga i naravno da nisu za smanjenje svega.

Naime, propratila sam na više TV postaja i internetskih mreža da vidim kako je to bilo proteklih dana u Lijepoj našoj, ali i u Švicarskoj u kojoj živim posjetila sam groblja i mogu kazati ako je suditi po svemu viđenom, čovjek mogao zaključiti da je naš narod bogatiji i da više voli svoje pokojnike od onih u Švicarskoj ili je u pitanju nešta drugo.

Velika većina Švicaraca za svoga života kažu ili to odluči njihova obitelj, da umjesto cvijeća i svijeća, oni koji žele, novac uplate u humanitarne svrhe. Oni navedu gdje. Cvijeća i svijeća bude simbolična količina na grobu, jer i najuzi clanovi obitelji uplaćuju novčana sredstva u određenu humanitarnu svrhu. Spomenici kod njihovih pokojnika su vrlo skromni. Ne može kako tko želi podizati spomenik. Dozvoljena je mala diferencija u veličini i izgledu spomenika.

U Švicarskoj je zakon, da nakon dvadeset godina bez obzira što pokojnik ima potomaka, vade se kosti i smještaju ih u zajednički grob, a mjesto ostaje za slijedećega koji se treba pokopati. Oni to rade s namjerom da groblja ne zauzimaju velike površine zemlje.

E sada, postavlja se pitanje. Što je bolje?Trebamo li u Lijepoj našoj nešta mijenjati u tome smislu ili je najbolje kako jest? Možda će mnogi osuditi ovaj moj članak, ali ja samo konstatiram činjenice i postavljam pitanja.

Mene još zanima. Kako će izgledati groblja mjesec dana nakon Dušnoga dana? Hoće li biti uklonjeni izgorjeli svijećnjaci i uvelo cvijeće? Ima još puno pitanja koja se nameću, ali ostavit ću to vama dragi čitatelji da ih svatko sebi osobno postavlja.

 

Zorica Krajinović-Marinić