Uspjeli su izgubiti tržište , potrošiti novce za subvencije , stvoriti još gubitaka….

Kada pročitate u opravdanju za nastale gubitke, koje subvencionira država s 1,7 milijardi kuna, za oporavak i jamstva za kredite, koje na kraju plate porezni obveznici,da je kriva, suvremena tehnologija konkurencije, ostajete u premišljanju u kojem se to vremenu dešava.
No nema zabune to je iz ovog vremena a poslovanje je HŽ CARGO.
Uspjeli su izgubiti tržište, potrošiti novce za subvencije, stvoriti još gubitaka a sada otpuštaju radnike. Za otpustiti radnike imaju 3 modela, da sami odu, da doma čekaju da ih pozovu kad bude posla, da idu na mjesta gdje ima posla.
Jasno je da sva tri modela idu u prilog tome, da za odlazak ne dobiju nikakvu otpremninu, no vrh cinizma je da mogu sami radnici odabrati.
Tako je uprava, koja nije uz silne državne novčane pomoći uspjela opstati, čak ni stare lokomotive i vagone nije znala u staro željezo prodati, uspjela smisliti tri modela za otpustiti radnike.
Istina da je propast tvornice Aluminij iz Mostara i Corona doprinijeli tome, no nije presudno, kad konkurencija uz sve iste teškoće, dobro posluje i ima suvremene, napredne vagone, i svu ostalu naprednu tehnologiju.
Eto to je jedan od primjera,, kako nesposobno rukovodstvo lijepo povećava trajno, broj umirovljenika s penalizacijom, jer je jasno da će svatko od ovih koji ima minimalne uvjete za mirovinu, otići u mirovinu.
Menadžeri su druga priča, oni sigurno bez otpremnine neće otići, a nitko im ne brani da se ponovo zaposle, a za takve će se uvijek naći posla.
Model je to poslovanja po hrvatskom modelu koji je upravo sada u fokusu naše Vlade,a radi se o tome da se takva mjesta dobivaju kao poklon od izbornog pobjednika.
Vratili su se s godišnjeg i to im je prvi posao, promijeniti uprave državnih firmi, koje su isto oni postavili prije četiri godine, nešto direktno iz svojih redova, nešto kao nagradu za razne prebjege iz drugih stranaka.
Tako su naša “blaga” postala nagrada za odanost i poslušnost vladajućih, a ministar Marić je ostalim građanima poručio, da je vrijeme ljubavi prošlo, da to vrijeme, za građane, ima rok trajanja.
On se bavi poreznim rasterećenjem, onih s najvećim plaćama, a ljude vrača na zakonski minimalac koji je i manji od pomoći koje je dijelila država.
Prosjek se neće promijeniti jer ovi koji su imali puno dobiti će još više, a ovi s malo dobiti će propisani minimalac.
Statistika je vražja nauka, pokriva sve ponore i vrhove, ravna sve podatke u ravnu crtu,
najgore je to u mirovinama, kada se mirovine usklađuju u postotku, one velike porastu do cijene pola teleta, a najmanje, do pola pileta, u prosjeku, a meso jedu svi umirovljenici.
Oduševljeno glasaju za istu ekipu, koja im je ukrala mirnu i dostojanstvenu starost, jer su naslijeđeno blago pretvorili u plijen kojeg komadaju i dijele.
A krivci na sve strane, Corona alibi za sve nebuloze, jad i bolest, koristi se dnevnopolitičkim zbivanjima za promociju.
Kada smo se ono proglasili pobjednicima, nad Coronom, bili su zaslužni naši političari, dobro promišljeni potezi naše Vlade, sada kad se dogodio fijasko, kriva je Austrija i Slovenija,ali još nismo čuli da je bar nešto i na nama, na ekipi koja vedri i oblači, koja nas prepušta sve češćim i jačim olujama, a prisvaja sunčane dane.
Uhvatimo pokoji sunčani dan za sebe, poručimo ministru Mariću da i mi znamo za istek roka za trajanje, da se odavno hranimo samo tom hranom,  jer je on tako odlučio, davno prije početka Corone, da čekamo sniženja u Lidlu, Šparu, Kauflandu, odavno preživljavamo samo od toga, da nam ništa nije dao,
jer jesen se bliži,  a tada se redaju samo tmurni dani, a obično bude i guste magle u kojoj bi se lako mogli i izgubiti.
Dragica Trumbetas