Uskoro , vrlo skoro , svi će se sjetiti umirovljenika , bliže se izbori

Svaki dan dobijemo nova saznanja.
Stručnjaci diljem svijeta istražuju i dolaze do nečeg novog.
Stručnjaci u Njemačkoj i V. Britaniji istraživali su domove, oboljelih ljudi i na stvarima, nisu pronašli virus. Ako se potvrde ta istraživanja, život s virusom bit će puno lakši, ako već moramo neko vrijeme živjeti s njim. Izgleda da se ipak prenosi zrakom, a ne dodirom.
Istražuje se i utjecaj prirode, sunce, ozon, vitamin D, izgleda da su nam prirodni prijatelji. Izgleda da i pomaže i cjepivo protiv TBC, koje je u našoj zemlji obavezno. Pokazalo se da su sve zemlje koje su cijepile svoje stanovništvo, puno manje stradale, nego one, koje nisu.
Strah popušta, do sada smo se uglavnom ponašali, onako kako se od nas tražilo. Bili smo doma, mnogi nisu radili, čuvali smo sebe i druge, kako bi sačuvali bolničke kapacitete, za one kojima je bilo potrebno liječenje. Zanemarili smo već poznate bolesti iako su isto ili čak više, smrtonosne, otkazali su nam sve redovne preglede, sada ćemo i trebati neke odgovore.
Sada donekle razumijemo zašto su stradali većinom, stariji ljudi. Zbog manjkave prehrane, zbog toga što se većinom zadržavaju u kući, ne sunčaju se, provjetravaju svoje stanove, jer moraju štedjeti na grijanju.
Naši susjedi uglavnom su se s epidemijom nosili kao i mi. No vrlo smo različiti u tome kako  je tko, pružio pomoć svojim stanovnicima, a naročito starim ljudima.
Osim preporuke, da bezuvjetno ostanemo doma, i puno prijezira, ako smo slučajno morali izaći, umirovljenici u Hrvatskoj nisu dobili nikakvu drugu pomoć.
Čak nas nisu htjeli uvrstiti u moratorij za ovrhe i kredite. Susjedna Slovenija, svojim umirovljenicima dala je pomoć, svima kojima su mirovine do 500 eura, još 300, na mirovinu. Srbija koja nam je često na pameti, kao negativan primjer, svakom punoljetnom stanovniku, dodijelila je 100 eura. Socijalno osjetljivo Hrvatska, na to se često pozivamo, svojim umirovljenicima poslala je umjesto pomoći, veće račune za režije.
Iako znaju da su ti isti umirovljenici izgradili taj zdravstveni sustav, opremili i izgradili te iste bolnice, i eto sačuvali kapacitete za mlađe.
Niti jedno rješenje, koje je pripremila vladajuća garnitura, nije se koristilo, upravo zato što su stara postojeća, bila bolja. No ipak kad se pomoć dijelila, umirovljenici, nisu bili ni na kraj pameti našoj Vladi, koja je kako veli Premijer, vrlo socijalno osjetljiva.
Pamti pa vrati!
Uskoro, vrlo skoro, svi će se sjetiti umirovljenika, bliže se izbori, veliki je to glasački potencijal, svima je jasno da niti jedna stranka, ma što god rekle ankete, ne može i neće pobijediti bez glasova umirovljenika. Bacit će udicu i desni i lijevi, krajnje desni i ekstra tvrdi lijevi, svi će obećavati, svi će se blagonaklono smješkati.
Briga za starije bit će  jako važna, no mi ćemo pokazati da nismo senilni, da se sjećamo Doma koji je gorio, da se sjećamo Doma u kojem su štićenici imali temperaturu a nitko nije mario.
Moramo i pamtiti da je bilo i Domova u kojima nitko nije obolio i to moramo pamtiti.
I potres je pokazao prijatelje, oni koji pomažu ali i one koji u svakoj neprilici za druge, vide priliku za sebe.  I svi će ti opet kao i mnogo outa do sada biti na izbornim listićima, čekati ć e ocjenu svojeg rada.
I oni bahati, i besćutni i oni koji su pomagali kako su znali i mogli i oni koji su mogli, a nisu htjeli.
Na liste će svi htjeti, to je jedino, sigurno.
Umirovljenici će ovaj put točno znati što je to socijalna osjetljivost a što besćutna gramzivost.
I bez brige, u svojim redovima imamo dovoljno pametnih i sposobnih i vitalnih, dovoljno socijalno osjetljivih.
Ovako kako se vladalo do sada i nije previše bilo teško, tko je trebao posao, poslali smo ga van, svojima se dijelio posao, žene političara bile su direktorice, s lažnim dokumentima dijelili smo mirovine i invalidnine, lažne diplome vrijedile su više nego prave.
Na izborima ćemo izabrati ljude koji neće relaksacijom zvati popuštanje mjera za toliko, da možeš disati, ali ne i živjeti.
Mirovine koje sada imamo, taman su tolike da preživimo ali ni izdaleka, nisu tolike da bi živjeli.
Mogu si političari i naručiti ankete, mogu potkupiti medije, ali ne mogu izbrisati pamćenje 800 000 umirovljenika koji se svaki dan bore sa životom, koji su im namijenili, ti isti političari i vele da su puno učinili za njih.
Hvala im, jako su delali i oni i njihovi koalicijski partneri, poslat ćemo da malo odmore, da se malo relaksiraju od tog silnog posla.
Mi ćemo ove godine na izbore s pjesmom:
 ”  Di si bija kad je grmilo???”
Dragica Trumbetaš