Hup je ustanova koja okuplja sve poslodavce…

Na spomen HOS ploče, zbog jednog postavljenog novinarskog pitanja, na Komemoraciji, korona je u petoj brzini, nestala s medijskog prostora.
Malo je trebalo, a bilo je jako efikasno.
Stožer će brzo pasti u drugi plan, briga za bolesne i stare ljude koji umiru, ne od korone, već zbog ne pružanja pravodobne medicinske pomoći, nitko ne spominje.
Jedan drugi događaj, zlostavljanje na poslu, zaposlenica HUP, spomenut je isto onako, usput.
Čovjek je bio direktor u Hrvatskoj udruzi poslodavaca, za zlostavljanje ga je optužilo 14 žena, on je nakon što se sve otkrilo, dobio otkaz i otpremninu.
Gospođa Deranja, jučer je na N1 tvrdila da je protuzakonito i sudski utuživo ako javnost dozna, koliki je iznos otpremnine.
Izgleda da naši zakoni nisu umotvorine ljudskog mozga. Može biti da su naši preci, kada su došli s Karpata u ove prostore našli negdje u stijeni uklesane te zakone koji štite takve ljude, koji su zlostavljači ali i direktori nečega.
Nije gospođa spomenula Kolektivni ugovor, po kojem dotični, nije smio dobiti sporazumni otkaz, već sramotni otkaz, koji ne uključuje isplatu otpremnine.
HUP je ustanova koja okuplja sve poslodavce, i one koji isplaćuju minimalac i one koji daju dobre plaće svojim radnicima, ali i one poslodavce, koji i ne isplaćuju plaće na vrijeme i s velikim zakašnjenjem. Pri tome se krše mnogi zakoni, no nikada nismo čuli nekog iz HUP-a, da tako gorljivo, napada kršenje tih zakona.
Gospođa nadalje kaže, da sada, zlostavljanje radnice, mogu slobodno raditi bez uznemirivanja.
Bravo za HUP, radnice mogu slobodno raditi, nitko ih neće uznemiravati, od sada, do sada je to bilo dozvoljeno i dobro nagrađeno.
Strašno je to loša poruka  u državi koja ima prosjek, mirovine 2500 kuna zbog malih plaća, zbog malih uplata, tih istih poslodavaca, zbog
lošeg položaja radnika u proteklom vremenu.
Koja je svrha i postojanje takve ustanove, osim možda da dijeli pare, onima koji ne plaćaju radnike kako treba. Ako su imali viška para, mogli su uplatili u korist borbe protiv siromaštva.
Ova godina je proglašena Godinom borbe protiv siromaštva. Naša Vlada u proračunu je i predvidjela i sredstva za to.
Na 800 000 umirovljenika koji žive ispod minimuma, ispod 2500 koji je utvrđen iznos, kao granica siromaštva, u proračunu je predvidjela 13 500 kuna, no i taj je iznos, sada preusmjerila za pomoć gospodarstvu.
Siromašni su tako ostali uskraćeni i za ovaj sramotno mali iznos.
S druge pak strane, ministar Medved, svaki dan, bar jednom ponovi da povlaštene mirovine nitko ne smije dirnuti.
Oni koji imaju moraju imati i dalje, bez tih mirovina, prosjek onih iz rada, bi bio daleko niži, bio bi prava slika, bio bi sramota za svaku Vladu, a pogotovo u zajednici država EU.
No naš Premijer nikada nije propustio priliku, da kaže, kako je ova Vlada socijalno osjetljiva, kako je puno učinila za umirovljenike.
Velika je to laž, a puno smo velikih laži čuli u posljednje vrijeme. Možda je mala utjeha, to što se i svijetu laže, priča se kako se priroda obnavlja  radi korone, u talijanskim se novinama piše, da dupini plivaju u kanalima Venecije, dok gledamo slike kako karabinjeri, njih 10, s dronovima, love  jednog čovjeka, na plaži.
Kod nas se priča kako tisuće turista, najprije u Češkoj, pa sad i u Austriji, samo čekaju da otvorimo granice, da nahrupe spašavati naš turizam.
U poplavi, tako optimističkih vijesti, spada i ona da naš gradonačelnik dijeli smišljeno i precizno, građevinski materijal, stradalnicima od potresa, da taj posao, nisu dobili podobni, članovi njegove stranke.
U naletu  dobrih vijesti stradala je Psihijatrijska bolnica Vrapče, sve je više poziva ljudi, koji se dvoume, što je samo mašta, što je zbilja.
Ne snalaze se između onog, što vide i što čuju.
Jako je iznenađena jučer, bila i jedna starija gospođa, koja je htjela iz Remize u Dubec, autobusom, bez propusnice,nisu ju pustili u autobus. Ona je čula da su ukinute propusnice u Županijama, no nije znala da to ne vrijedi za grad Zagreb.
Nisu ju pustili da uđe u autobus, kojega je ona platila, nisu joj dali da se vozi prometnicama, koje je samodoprinosom, gradila, netko, negdje je zaključio, da na to nema pravo.
Vozač autobusa nije kriv, on živi u neznanju,  da nije bilo te gospođe i još milijun takvih starijih, niti bi on imao što voziti, niti bi imao gdje raditi, no i to je zakon, on ga mora poštovati.
Neka na to i misle i oni koji rade, na opuštajućim mjerama, naime priprema se puštanje u promet, gradskog prijevoza, sa zabranom za starije ljude u nekom jutarnjem terminu, navodno zbog gužve.
  Bez brige, neće biti gužve ni s njima ni bez njih, mnogi se nemaju kuda vratiti, raditi, a umirovljenici, nisu nikada mogli birati vrijeme, ni kada su radili, ni kada su morali u mirovinu, jer su im firme uništene, u optimističkom naletu privatizacije, a bome nisu ni birali vrijeme, pod kojim će se režimom roditi.
U nadi, da se dobro snalazite u svemu tome, neka vas više ništa ne iznenadi, pa čak ako negdje pročitate da u bistroj vodi, fontana u Zagrebu, plivaju mali delfini, jer zašto ne bi u Zagrebu, ako mogu u Veneciji, a pridonesu popularnosti Vlade, koja nas vodi.
Dragica Trumbetaš