By
Prvi problem – etički.
Drugi problem – ekonomski.
U ovoj delikatnoj situaciji, mali poljoprivrednici i stočari koji su se zaustavili, postali su nelikvidni. Nakon faze 1, mnogi se neće moći opet pokrenuti samostalno pa su žurno potrebne mjere kojima Vlada morati osigurati likvidnost kroz krizna sredstva. Jamac sredstava mora biti država. Sredstva bi se poljoprivrednim poduzećima omogućilae na temelju direktnog zahtijeva teritorijalnoj banci. Država bi također morala usvojiti učinkovitek kontrole i praćenja o primjerenosti zajma kroz bankarski i kreditni sustav, jer je on najbliži krajnjem korisniku. Važno je da javna potpora ruralnom gospodarskom sustavu stigne odmah i ciljano kako bi se zaštitilo područje kroz zaposlenost, poslovanje, pa čak i integritet i resursi područja. Ovo je faza “VLADA POTIČE HRVATSKO”.
Treći problem – ekološki.
Priroda i čovjek koji ju stalno pokušava dominirati, imaju toliko složen odnos da jedva možemo zamisliti realan obim snaga. Svaka zemlja je dio međunarodne geopolitičke šahovske table, čiji potezi imaju duboke posljedice na zdravlje cijelog planeta: kad uništimo okoliš uništit cemo sami sebe. I tu nema granica. Društvo se zanosi iluzijom napretka i ponaša se s nehajem ali je nemoćan pred banalnim sklopom molekula koje smo zvali SARS jučer, Covid-19 danas, a sutra će imati neko drugo ime. Ako nastavimo iskorištavati resurse ekosustava na neodrživ način, pitanje je vremena kada ćemo se suočiti s rizikom od izumiranja mnogih vrsta. Sustav koji se zasniva na rastu po svakoj cijeni, nekontroliranom iskorištavanju prirodnih resursa, nedostatku planiranja za buduće generacije osuđen je na propast. Koronakriza je tren za hrabre poteze: modernizaciju sustava proizvodnje u pravcu eko-gospodarenja, harmonizaciju krajolika, lokalizaciju proizvodnih ciklusa i logistike dostave svježeg proizvoda.
Proizvodni svijet sada mora brinuti ne samo o ovom kriznom trenu, već i o mogućim naknadnim trajnim gospodarskim i društvenim negativnim pojavama u teritorijalnoj baštin.
