Dok nezaposleni emigriraju, 50.000 tvrtki bez zaposlenih ostvaruju milijarde dobiti…

Među apsurdima hrvatskog gospodarstva, bez obzira što o njemu pričaju sami poslodavci i članovi Vlade, spada i onaj o broju tvrtki koje posluju bez ijednog zaposlenog. Ako se to dovede u vezu s tragičnom demografskom slikom koju uz pad prirodnog prirasta karakterizira i masovni odlazak mlade dobro educirane radne snage u novo iseljeništvo, onda se opravdano može postaviti pitanje kakvu politiku zapošljavanja zagovara i provodi sadašnja Vlada koja je taj trend naslijedila iz prethodnih. Prema podatcima Državnog zavoda za statistiku u 2017. godini od oko 133.000 poslovnih subjekata, čak 37,8 posto odnosno oko 50.000 registriranih poslovnih subjekata nije imalo zaposlenih.
U posljednje vrijeme javnost se pita zašto nema novca, ili kako doći do njega za skupe lijekove kojima bi se pomoglo teško oboljeloj djeci, kao što je to u slučaju lijeka spinraza, za borbene zrakoplove F-16, ili do novca koji bi se usmjerio na poticanje gospodarstva, kako bi se zaustavilo iseljevanje mladih školovanih ljudi. Oni ne mogu naći posla u svojoj domovini pa besplatno nude svoje znanje i sposobnosti drugim zemljama koje nisu ni lipe uložila za njihovo školovanje i zdravsteno osiguranje. Na ta pitanje trebali bi odgovoriti redom poštovana predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović, poštovani predsjednik hrvatske Vlade Andrej Plenković, poštovani ministar obrane Damir Krstičević kao i drugi ministri na čelu s ministrom financija Zdravko Marićem i konačno poštovani zastupnici u Hrvatskome saboru. Svi oni trebaju razmisliti o tome zašto u Hrvatskoj postoji 18.000 aktivnih trgovačkih društava od čak 50.000 registriranih bez ijednog zaposlenog. Ta trgovačka društva ostvaruju godišnje prihode od oko 8 milijardi kuna. Kad bi vlast, a to su naravno svaki na svoj način gore spomenuti dužnosnici donijela zakon da trgovačko društvo ne može poslovati bez zaposlenih, odmah bi se otvorilo najmanje 18.000 (direktorskih) novih radnih mjesta. Ta nova radna mjesta donijela bi državi, odnosno proračunu na temelju poreza i doprinosa oko pola milijarde kuna godišnje. Kroz 10 godina to je pet milijardi kuna kojima bi se mogli nabaviti svi prijeko potrebni skupi lijekovi za teško oboljelu djecu, ili pokrio trošak za kupnju novih borbenih zrakoplova, ili omogućilo ulaganje u gospodarstvo za stvaranje novih radnih mjesta radi zapošljavanja mladih ljudi.
Postoji i druiga mogućnost za povećanje prihodne strane Državnog proračuna kad su u pitanju trgovačka društva bez zaposlenih. Vlada je trgovačkim društvima koja ostvaruju do 3 milijuna kuna prihoda smanjila porez na dobit sa 20 na 12 posto. Takve tvrtke plaćaju samo 360.000 kuna poreza, ako i to. Međutim kad bi se dobit takvih trgovačkih društava koja nemaju zaposlenih oporezovala sa stopom od barem 50 posto, u Državni proračun slilo bi se 4 milijarde kuna. Vlasnici takvih društava ne bi zbog toga spali na prosječki štap, jer primaju plaću u nekoj državnoj ustanovi kao na primjer fakultetu ili javnom poduzeću. Iz tog izvora opet bi se mogli pokriti troškovi nabave skupih lijekova za teško bolesnu djecu ili nabave borbenih zrakoplova, te financiranje programa za zapošljavanje mladih.
Kao primjer takvog trgovačkog društva može se uzeti firma „Adeco d.o.o.“ sa sjedištem u Zagrebu u kojemu je odgovorna osoba Dubravka Sinčić Čorić, a prokurist Tomislav Čorić. Oboje primaju plaću u državnoj službi, a u 10 godina ostvarili su milijunski prihod a na ime poreza platili su samo oko 50.000 kuna. S takvim prihodima Dubravka Sinčić Čorić i Tomislav Čorić ne trebaju brinuti nakon njegove najave o poskupljenje plina kao što to brine građane jer je to udar na njihov standard. Između ostalog ta je tvrtka sklopila posao za privremeno zapošljavanje radnika s tvrtkom u državnom vlasništvu „Autocestom Rijeka-Zagreb“. Ne treba posebno napominjati da ova trgovačka tvrtka posluje bez ijednog zaposlenog. Ili drugi primjer. Odvjetničko društvo „Andreis, Čogrlić & partneri“ u deset godina bez ijednog zaposlenog ostvarila je milijunski prihod a nije platilo ni lipe poreza na dobit. Tvrtka „Sol-Ina d.o.o.“ sa sjedištem u Sisku ostvarila je samo u jednoj godini, 2017. prihod od više od 2 milijuna kuna bez ijednog zaposlenog. Odgovorna osoba je Tomislav Dragičević, bivši direktor i predsjednik Uprave INE.
Tvrtke koje posluju bez zaposlenika ostvarile su u prvih devet mjeseci 2017. godine prihod od 8,4 milijarde kuna, dok im je dobit iznosila oko 2 milijarde kuna. Iako bez zaposlenika te fantomske tvrtke posluju i te kako uspješno. Postavlja se pitanje koliko tvrtke bez zasposlenih zbog nakaradnog zakonodavstva koje im omogućuje takvo poslovanje izbjegavaju porezne i druge obveze prema državi. One su u financijskoj i poslovnoj povoljnijoj situaciji nego tvrtke sa zaposlenima za koje se po raznim osnovama servisira Državni proračun. Kad bi međutim zbog izbjegavanja zapošljavanja te tvrtke bile opterećene većim poraznim davanjima u državnom proračunu našlo bi se po gruboj računici nekoliko milijardi kuna. Sramotno je da je takvim trgovačkim društvima država odnosno Ministarstvo financija smanjilo porez na dobit s 20 na 12 posto, dok istodobno pristojni poslovni svijet plaća poreze i doprinose i do 40 posto. U krajnjoj liniji vlast na uštrb teško bolesne djece i siromašnih pogoduje pohlepnim tobožnjim poduzetnicima koji imaju stalne zarade u državnim ustanovama, a trgovačka društva im s ovakvim zakonodavstvom služe za dodatno bogaćenje.

U sljedećem osvrtu na ovu temu obradit ćemo po prihodima kapitalce u ovoj kategoriji trgovačkih tvrtki koji posluju bez ijednog zaposlenog.

Vjekoslav  Krsnik

NASTAVLJA SE