Actio Popularis – Narodnu akciju…

proglašenja Isključivog gospodarskog pojasa hrvatske države (IGP), prema Konvenciji UN-a o pravu mora iz 1982., čime ostvarujemo državni suverenitet na još toliko Jadranskog mora koliko ga sada imamo.

U subotu, 21. rujna 2019. krećemo brodovima iz Zadra na našu crtu IGP.

Sedma obavijest

Isključivi Gospodarski Pojas (IGP)

Još nekoliko dana i idemo morem po naše more…
More je modro oko svijeta, svojom bistrinom raspoznaje svaku zvjezdicu u beskrajnim zviježđima, što jure nebesima žudeći za beskrajem svemira.
Na našem planetu života more je ucrtalo u kopno glavnu prostornu granicu.
Obala – mjesto sastanka i rastanka vode i kamena. Obala veliko kupalište za privilegirane ljude koji na njoj žive, mjesto susreta čovječanstva u dobru i zlu. Upravo bi morem trebalo početi svaki zemljopis i prirodopis. Ta vodena masa u zemljanom koritu otopina je organskih tvari, anorganskih soli, plinova.
12 glavnih elemenata i 50-ak ostalih. Kroz more prolaze struje koje određuju klimu na Zemlji, uz Sunce koje ga grije i Mjesec koje mu mijenja razinu plimom i osekom.
More je izvorište i hranilište života, spremnih svih blaga stvorenih da ih jednom nađemo i s mjerom upotrijebimo.
Svjetsko more
– površina: 1.368 milijuna km2
– masa: 1.44 trilijuna tona (420.-ti dio planeta)
– omjer: 1/3 kopno i 2/3 more
Dok čovjek sa obale nije zaplivao, zaronio, zaplovio i u tome stekao sigurnost, pa razvio tehnologiju, more je bilo otvoreno i slobodno prirodno, ničim ugroženo. Granice kojima je čovjek sa obale prisvajao dio po dio mora u svoj državni prostor, za toliko su smanjivale prostor otvorenog mora: unutrašnje vode u uvalama, 12 nm teritorijalno more sa državnom granicom i najnovije IGP, koji na velikim morima obalnoj državi donosi 200 milja mora, a na malim morima dopire do crte polovice. Svemoćno, ali u tome nemoćno more, nitko ništa ne pita, ali ono sasvim sigurno nije spokojno i osjeća gubitak svog prostora. Međutim, u dijelu koji je pripao Hrvatskoj državi, ima mnogo toga dobroga za susresti i upoznati, razloga za veselje.
Hrvati su u sudbinskom putovanju iz velikih daljina, kroz dugo vrijeme, stigli prije 14 stoljeća u svoju domovinu na obali Jadranskog mora, i usidrili se u božanski kamen besmrtnosti.
Jadransko more (43˚N 15˚E) Ima ukupnu površinu 138.595 km².
Ogranak je Sredozemnog mora, koje odvaja Apeninski poluotok od Balkanskog poluotoka, te Apeninsko gorje od Dinarskog gorja.
Hrvatska strana
– kopno: 56.594 km²
– more: 55.349 km² – unutarnje vode: 12.498 m²
teritorijalno more: 18.981 km²
– Isključivi Gospodarski pojas: 23.870 km²
Poseban, vrlo rijedak prirodni fenomen je razvedenost Jadranske obale i 1246 otoka. Tako od Savudrije do Prevlake zračna linija iznosi 530 km, a obalna linija čak 6.278 km. Do blizu ruba obale spušta se završetak izrazito visokih planina, što je posljedica podizanja razine mora topljenjem posljednjeg ledenog doba. Kako je to prvi puta uočeno i proučeno u Dalmaciji, u cijelom se svijetu takav tip obale naziva dalmatinska obala.
Hrvati su stari europski, judokršćanski, pomorski narod. Svojevremeno je biskup za more mns. Slobodan Štambuk rekao u jednoj propovjedi: „More je jedna velika Božja oranica! zove nas na istraživanje dubina i upozorava da se ne smijemo na plićacima zaustavljati. More je najstariji i najočuvaniji ljudski put, i potrebno je zaista otvorenih očiju, a ne kao slijepi putnik, morem putovati…“
Skupina hrvatskih domoljuba, zaljubljenika u more i pravednost pravde, s porukom našeg svetog Stepinca Mrziti nepravdu, a ljubiti pravdu, to je moje načelo, upravo će tako putovati iz Zadra, kanalom Mali Ždrelac, kanalom Mala Proversa, uz Svetionik Tajer – Otok Sestrica Vela do središnje točke Jadranskog mora, jedne u nizu granice hrvatskog Isključivog Gospodarskog pojasa.
Zemljopisna širina 43˚ 35,0 N˚
Zemljopisna dužina 14˚ 28,1 E
Udaljenost od Zadra 54,1 NM
To je nama poklonjeni dio Jadrana, koji je za sada otvoreno more, dok ne, kako Konvencija UN-a 82 predviđa – proglasimo IGP. Kapetan našeg broda je Ivica Zorić, a kapetan našeg putovanja kroz velebno postignuće Međunarodnog prava i neshvatljivu ignoranciju hrvatskih institucija, je jedan od najvećih i najpriznatijih svjetskih stručnjaka Međunarodnog javnog prava, posebno Prava mora, profesor Ibler. Bio je aktivan sudionik i u nekim situacijama važan moderator 20-godišnjeg rada međunarodnog tima stručnjaka, koji je dogovarao i dogovorio do tada neodgovorivo: Novi pojas na moru sa isključivim suverenitetom obalne države, u kojem je prisutno glavno obilježje otvorenog mora – slobodna plovidba svih brodova.
Doprinos Hrvata pravnoj znanosti, koja uređuje prava država na moru, svakako je činjenica o Hrvatskoj kao izrazito pomorskoj zemlji (što ne resi automatski sve obalne države). Znali smo mnoge tajne mora i koristiti njihova bogatstva. Na primjer, školjke koje smo vadili iz dubokog tamnog dna, služile su ne samo za prehranu i različite ukrase, nego i na originalne načine. Spomenimo dvije – neuglednog vanjskog izgleda, a čarolije unutra. Običan, malo naboran sivkasti oklop puža volka u sebi sadrži žlijezdu iz koje je hrvatska časna sestra otkrila proizvodnju čudesne boje: grimiza. Zbog malih količina i složenog postupka, boja ima ograničenu upotrebu, a najpoznatija je u kardinalskom ruhu. Crna, jednostavna dagnja u sedefom obloženoj unutrašnjosti čuva sve nijanse plave boje, pohranjene za svjetsko more u Modroj špilji na otoku Biševu. Dagnja rastvorena u „dvije lađice“ služila je kao posuda za crvenu i plavu tintu pisarima starih dokumenata, među njima Statuta naših gradova i otoka, koji su upisali tradiciju života sa morem, i dodali nove odredbe. Prevrijedni su to početci pisanog Prava mora. Najstariji u nizu je Statut grada i otoka Korčule, koji su kao autonomna komuna sastavili taj biser pravne povijesti 1214. godine. Zaštita otočke zajednice sa prvim organizacijsko-pravnim normama, sabranim u komunalni statut. A zatim je sa novim statutarnim odredbama dopunjena 1256. godine. Korčulanski statut dvije godine je stariji od Magne carte, s kojom se Englezi diče u svakoj prilici. Poslije Ruske pravde, najstariji je pravni spomenik u slavenskom svijetu. Među odredbama pomorskog prava osobito su važne one o pružanju pomoći na moru i spašavanju ljudi i imovine, a posebno su zanimljive odredbe koje zabranjuju da bilo koji Korčulanin kupi predmete ili robu što potječu iz pretrpljenog brodoloma. Tako je Statut čitav niz stoljeća anticipirao neka pravila suvremenih međunarodnih konvencija. Jasno, i Dubrovački statut iz 1272. veliki dio posvećuje moru i pomorstvu, sa mnogim danas aktualnim odrednicama, ali je svakako za podičiti se, u njemu sadržanom, prvom izrečenom, pa zapisanom rečenicom protiv ropstva na svijetu: rob koji stupi nogom na dubrovačku galiju postaje slobodan čovjek. Čitav niz takvih statuta veliki je doprinos pravnom poretku hrvatskog naroda, i Međunarodnog prava.
Tradicija se nastavlja do današnjeg dana cijelim nizom autora i knjiga pravnom tematikom, radom pomorskih Sveučilišta, Katedri, Instituta, Zavoda. Hrvatska je svoje zakonodavstvo prilagodila ulaskom u UN i EU, pa je tako važno istaknuti da je Hrvatska svojom notifikacijom glavnom tajniku UN-a postala sukcesor Konvencije 82. Pomorski zakonik RH u glavi 5 sadržava odredbe Isključivog Gospodarskog Pojasa. Hrvatski Ustav u članku 141.: „Međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu sa Ustavom i objavljeni; i koji su na snazi, čine dio unutarnjeg pravnog poretka RH, a po pravnoj su snazi izvan zakona. Njihove odredbe mogu se mijenjati ili ukidati, samo uz mjere i na način kojima su utvrđeni ili sukladno općim pravilima Međunarodnog prava. Po akademiku Ibleru, IGP za Hrvatsku je važniji od bilo kojeg drugog dijela Prava mora. Posebno valja istaknuti da 141 država, koja koristi velike blagodati IGP, za sada polako, tiho, puzajuće, daju na znanje da će suverena prava na tom golemom području do jučer otvorenog mora, još više povećaju prema onima u teritorijalnom moru. Neprihvaćanjem na vrijeme hrvatskog IGP, mogla bi se dogoditi katastrofa, da zakasnimo, da ne možemo naknadno dobiti još mnogo više nego što se u ovom trenutku čini mogućim. Bila bi šteta! bio bi zločin propusta, ako ne i veći!!
Morem smo oplovili i upoznali svijet, donijeli mnoga raznovrsna blaga i dragocjenosti, a ostali svoji. Na obali smo izgradili čudesan, jedinstveni niz starih gradova i malih mjesta, riznice stoljećima klesanih dragulja, čuvara tradicije u najdivnijem i najboljem obliku.
Pomorski narod, posebno u brodogradnji i plovidbi, te ribarstvu, Hrvati su bili itekako svjesni obveze prema ljepoti i bogatstvu mora, koje nam je dopalo u vlasništvo, a istovremeno ravnopravni velikim, bogatim mnogoljudnim državama na oceanima.
Brodogradnja i moreplovstvo rezultat su u našim narodnim genima zapisanih osobina vrhunskih majstora i hrabrih ljudi. Brod mora najprije narasti na kopnu, kao građa. Biljke prirodno ukorijenjene na jednom mjestu mogu na daleka putovanja samo ako ih otkrije oko iskusnog brodograditelja. Široke, gizdave krošnje hrastova iz daljine pokazuju moćno deblo, za moćni brodski trup. Čempresi koriste svaku zraku sunca da se po njoj usprave i vitki vinu u visine – pa u jarbole oceanskih jedrenjaka. Da li je trava konoplja dobila ime po konopima ili je bilo obrnuto…
Građa se prikuplja i oblikuje, za projektiranje broda korišteni su tanki, drveni krivuljari. Hrvati su izmislili bušku, samo dva krivuljara za konstruiranje svih vrsta brodova, od najmanjih do najvećih (prvi do nas su Vikinzi, koji upotrebljavaju 40 komada, itd.). U našim brojnim brodogradilištima izgrađen je najveći broj tipova brodova, kroz stoljeća smo bili respektabilna pomorska sila. Naši kapetani i mornari plovili su svijetom kao traženi i cijenjeni moreplovci – od Kolumbovih američkih ruta do japanskih odredišta na dalekom istoku. Prilikom ozbiljnog kvara u blizini japanske obale, posada, među kojima su bili uglavnom Hrvati, provela je duže vremena u malom selu uz brodogradilište za popravak. Pjevali su naše pjesme, i Zrinskoga, dakako, a Japanci čuli, oduševili se, naučili i do danas je U boj! glavni adut mnogih japanskih natjecanja zborova. Svako toliko, najbolji i najambiciozniji među njima, dolaze u Zagreb na provjeru i vježbanje točnog izgovora i akcenata. Na našem putovanju do granice hrvatskog IGP, čuvenu ariju iz opere „Nikola Šubić Zrinski“, pjevat će, hrvatski nacionalni operni prvak – tenor Vitomir Marof.
Kroz vrijeme i događaje Hrvati su plovili opasnim, nepoznatim pučinama uz pomoć nadnaravne sile vjere, kojom su dizali sidra, napinjali jedra, okretali kormila prema pučini, gdje ih čeka najveća i najtajanstvenija sila svijeta – more!
Za dugih bonaca prijetila je patnja od opekotina i žeđi, u olujama vrebala je smrt… bjelina rastrganog jedra nestaje u čeljustima uskovitlanog obzorja…. kroz kovitlace prijetećih pjena grotesknim trzajima nestaju popucali konopi grotesknim trzajima… iz rana polomljenog drveta urliču strašni krikovi, pa zanijeme golemom valu … silueta broda još glavinja, propinje se krijestama zbiješnjelog mora, ne bi li posljednji put ugledao kopno iz kojega je nikao… Kad sve mine i utihne, na površini zaglavljeno kormilo polako tone, dok naokolo vodom lelujaju mornarske maice, oblakobijelih i modroplavih pruga.
Na kopnu brodograditelji i posada pripremaju novo isplovljavanje. Tako je to u nas oduvijek. Zato će naš IGP jednom dobiti svoje narodno ime, ma koliko brodoloma i isplovljavanja do toga dana bude potrebno.
Ribarstvo je pomorsko umijeće u dubinama, gdje se mrijeste, rastu i plivaju jata riba, koji žive isključivo u vodi i dišu pomoću škrga. Najstariji poznati fosili stari su 450 milijuna godina, u međuvremenu su neke vrste izumrle, danas je znanost pobrojila da u vodama svijeta postoji oko 28 tisuća vrsta riba. Najmanja među njima – pandaka, ima oko 7,6 mm, najveća – kitopsina, oko 15 metara. Najbrža riba je tuna, koja neprekidno pliva, često brzinom preko 70 km/h. A suvremeni čovjek ju je okovao u kaveze!
U vrijeme kada su čovjek – lovac i riba – plijen bili u prirodnom natjecateljskom odnosu, Hrvati su iz svoga Jadrana plovili, i od toga živjeli, dovoljno vrlo kvalitetne ribe za prehranu. Nije bilo lako, bilo je ovako – po opisu prof. dr. Joška Božanića na otoku Visu: „… ti ribari pučinskih jadranskih otoka, trebali su stoljećima loviti ribu, jedriti i veslati do dalekih ribolovnih pošta, boriti se sa vjetrovima, valovima i morskim strujama. Trebalo je moći, u mrkloj noći, u crnim dubinama mora, otkrivati jata riba, po fosfloroscentnim iskrama, trebalo je moći na nebu i na moru čitati znakove, po kojima se objavljuje vrijeme sutrašnjeg dana, ili idućeg sata, u rasporedu zvijezda pročitati raspored ribljih jata, u mračnoj dubini mora, i ploviti po zvjezdanim putokazima do cilja zastrta mrakom, maglom ili daljinom. To oko, oko ribara, koje je vidjelo, jer je moralo vidjeti, i ono nevidljivo, i to preciznošću suvremenih ehosondera, to oko nije vidjelo, niti je moglo vidjeti, da je more – plavo. More se tom oku otkrivalo kao put, kao dubina, kao ponor, kao prijetnja, kao glad, i kao sitost, i kao muka. To oko vidjelo je u dubinama, do kojih nikada nije prodrla zraka sunca, reljefna dna kao na dlanu, ali nije moglo vidjeti plavetnilo mora, raskošnu igru svjetla tog, do bola ugodnog bljeskanja modrine…“
O Hrvatima, vrsnim ribarima, svjedoče zapisi ribarskog rječnika: opis, imena i vrste riba, nacrti i modeli ribarica, različiti alati, njihova izrada i upotreba. Imamo najveću kolekciju udica, i najveći broj vrsta gropova. Naši stari/pravi ribari bili su nepogrešivi meteorolozi, fascinantni poznavatelji mora, osnovali su prve ribarske zadruge na Sredozemlju, vozili najdužu ribarsku „regatu“ do dalekih lovišta. Posebno se valja pohvaliti da su Hrvati svjetskom ribarstvu dali dva revolucionarna izuma: vitlo za vađenje mreža svih veličina i težina i ideju da se vozi led na dugim relacijama!
More je samo naizgled promjenjive čudi, a zapravo je postojano u svom prostoru i prirodnim zakonima. Hrvat je otkrio tajnu gibanja mora. Prof. dr. Tonko Tabain iz Vele Luke na Korčuli upisao je val u formulu, koja dokazuje da se valovi, odnosno more, ne kreću naprijed-natrag, nego u mjestu gore-dolje. Čovjek mornar je taj koji se mijenja novim spoznajama, iskustvima, otkrićima. Naš profesor Ibler pomogao je upisati pravo mora i pravo mornara u zajednički posjed – IGP. Uvijek je isticao da se radi o strogo posebnom (sui generis), međunarodne pravne doktrine.
I tako iz kalendara vremena vjetrovi svake godine istrgnu stranicu zapisa ljudskih zgoda i nezgoda, a more ju valom utisne u njeno mjesto u Enciklopediji pamćenja. More (posebno Jadransko) i ljudi (posebno Hrvati) tako obogaćuju plavu riznicu Svemira. Jednom će neki val odabrati i spremiti sliku naše lađe, koja se na jarbolu vije, onaj barjak sa Knina.